Papin nedjeljni podnevni nagovor

Drugoga travnja protekle godine, upravo na današnji dan, ljubljeni papa Ivan Pavao II. proživljavao je u ovim satima posljednji dio svoga zemaljskog hodočašća, hodočašća vjere, ljubavi i nade, koje je ostavilo duboki znak u povijesti Crkve i čovječanstva, kazao je Papa u podnevnom nedjeljnom nagovoru. Njegovo umiranje i smrt - nastavio je Benedikt XVI. - gotovo da su predstavljali nastavak Vazmenog trodnevlja. Svi se sjećamo slika njegova posljednjeg križnog puta, na Veliki petak: budući da se nije mogao uputiti do Koloseuma, pratio ga je iz svoje privatne kapele, držeći križ u rukama. Na dan Uskrsa uputio je blagoslov Urbi et Orbi, ne mogavši izgovoriti riječi, samo pokretom ruke. Bio je to osobito patnički i dojmljiv blagoslov, što nam ga je ostavio kao posljednje svjedočanstvo svoje volje da vrši ovu službu sve do kraja. Ivan Pavao II. umro je kao što je uvijek i živio, pokretan neukrotivom hrabrošću vjere, predajući se Bogu i povjeravajući se Blaženoj Djevici Mariji. Večeras ćemo ga se spomenuti marijanskim molitvenim bdjenjem na Trgu Sv. Petra, gdje ću sutra poslijepodne za njega slaviti svetu Misu.
Godinu dana nakon njegova prelaska sa zemlje u dom Očev, možemo se zapitati: što nam je ostavio ovaj veliki Papa koji je uveo Crkvu u treće tisućljeće? Njegova je baština ogromna, no poruka njegova osobito dugog pontifikata dobro se može sažeti u riječi kojima ga je htio i započeti, ovdje na Trgu Sv. Petra 22. listopada 1978: "Otvorite, štoviše, širom otvorite vrata Kristu!" Taj nezaboravan poziv Ivan Pavao II. utjelovio je čitavim svojim bićem i čitavim svojim poslanjem Petrova nasljednika, posebice svojim izvanrednim programom apostolskih putovanja. Posjećujući zemlje cijeloga svijeta, susrećući se s mnoštvom ljudi, s crkvenim zajednicama, s vladama, religijskim vođama i raznolikim društvenim stvarnostima, on je ostvario nešto poput jedne jedine velike geste kojom je potvrdio one početne riječi. Uvijek je navješćivao Krista, nudeći ga svima, što je to učinio i II. vatikanski sabor, kao odgovor na čovjekova očekivanja, očekivanja slobode, pravde i mira. Krist je Otkupitelj čovjeka - volio je ponavljati - jedini istinski Spasitelj svake osobe i čitavog ljudskog roda, kazao je Papa i dodao:
Posljednjih godina Gospodin mu je postupno sve oduzimao kako bi ga učinio potpuno sličnim sebi. I kad više nije mogao putovati, a onda ni hodati, pa konačno niti govoriti, njegove geste, njegov navještaj suzio se na ono najbitnije: na dar sebe sama sve do kraja. Njegova je smrt bila dovršenje dosljednoga svjedočanstva vjere, koje je dotaklo srca tolikih ljudi dobre volje. Ivan Pavao II. ostavio nas je u subotu, dan osobito posvećen Mariji, prema kojoj je uvijek gajio sinovsko štovanje. Nebesku Majku Božju sada molimo da nam pomogne kako bismo znali cijeniti ono što nam je darovao i čemu nas je poučio ovaj veliki papa.
Nakon molitve Anđeo Gospodnji Papa se pridružio pozivu koji su vjernicima i ljudima dobre volje uputili Kaldejski patrijarh Babilona njegovo blaženstvo Emanuel III. Delly i irački biskupi da se 3. i 4. travnja, sjedine u molitvi i postu, kako bi od Boga tražili dar mira i sloge za Irak i za čitav svijet. Papa je pozvao sve da se pridruže inicijativi naše braće iz te izmučene zemlje, i povjerio ovu nakanu Blaženoj Djevici Mariji, Kraljici mira. Hrvatske hodočasnike, posebice skupinu pitomaca iz Pazinskog kolegija, Benedikt XVI. je pozdravio ovim riječima:
“Srdačno pozdravljam drage Hrvate, posebno učenike Pazinskoga kolegija. Čuvajući s ponosom i zahvalnošću uspomenu na pontifikat Sluge Božjega pape Ivana Pavla II., slijedite primjer njegova predanja Božjoj volji, vjernosti Crkvi i ljubavi za bližnje. Hvaljen Isus i Marija!”