Tko je napisao Bibliju, kako su živjeli njeni pisci, o čemu ona govori, pitanja su
na koja pokušava tekstom, crtežima i fotografijama, odgovoriti knjiga Sue Graves,
nakladnika Kršćanske sadašnjosti, o kojoj govori Boris Rotar. Stari zavjet potječe
iz razdoblja židovske povijesti prije nekih dvije do tri tisuće godina. Kršćani također
vjeruju da se Bog rodio na ovom svijetu kao čovjek. Bio je Židov, danas poznat kao
Isus Krist. Drugi dio kršćanske Biblije govori o Isusu Kristu i njegovim učenicima
- prvim kršćanima. Taj dio Biblije, napisan prije gotovo 2000 godina, tijekom nekih
100 godina, zove se Novi zavjet. Biblija prenosi ljudima Božje zakone o ispravnom
i neispravnom življenju. Najvažniji zakoni bili su zapisani na kamenim pločama. Prve
su se knjige počele pisati prije nekih 3000 godina, u vrijeme izraelskog kralja Salomona.
Knjiga je najčešće bila svitak od papirusa koji je sličio pomalo papiru ili se izrađivao
od kože te se zvao pergament. Pisalo se perima od trske, a tinta se pravila miješanjem
raznih sastojaka, često uz pomoć čađe. Veći dio Starog zavjeta napisan je na hebrejskom,
a nekoliko stoljeća prije Krista židovski se narod prestao koristiti hebrejskim kao
svojim jezikom i zamijenio ga aramejskim, ali hebrejski je poslužio za stvaranje suvremenog
hebrejskog kojim danas govore Židovi u novoj izraelskoj državi. Hebrejska slova pišu
se zdesna nalijevo. Aramejski se govorilo stotinama godina i vjerojatno je tim jezikom
govorio i Isus. Ime Isus potječe od hebrejskog imena velikog vođe u Starom zavjetu
Jošue. Vjeruje se da je Isus izgovarao svoje ime na način kako bismo mi izgovorili
»Jehošua». Kršćani su Isusa nazvali Kristom što znači na grčkom «Pomazanik Božji»,
a hebrejska riječ za Krista je «Mesija». Knjige Staroga zavjeta napisane su i skupljene
tijekom tisuću godina prije Isusova vremena. Iz knjige Zakona, Deset zapovijedi predstavljaju
sažetak svih zakona. Prva je: Ja sam Bog tvoj koji sam te izveo iz ropstva egipatskog.
Nemoj štovati nijednog boga osim mene. 2. Ne pravi sebi lika onoga što je gore na
nebu, ili dolje na zemlji ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj se nikakvu kumiru niti
ga štuj. Ne izgovaraj ime moje sa zlom nakanom. 4. Svetkuj dan subotnji. 5. Poštuj
oca svoga i majku svoju. 6. Ne ubij! 7. Ne učini preljuba! 8. Ne ukradi! 9. Ne optuži
nikoga lažno! I 10. Ne poželi ništa tuđega! I tako dalje uvijek jasno, koncizno, saznajemo
da su se u pretinac na kožnatom remenu stavljali mali svici s tekstom Zakona koji
su se pravili i u Isusovo vrijeme. Ti molitveni remeni nazivaju se tefilini. Biblijski
zakoni poticali su Izraelce da vežu zakone uz glavu i ruke kako bi upravljali njihovom
mišlju i djelom, što neki Židovi čine i danas. Što su povijesne knjige, što mudrosne,
tko su bili proroci, zašto su neke Biblije duže od drugih. Što je u četiri evanđelja,
točnije u prva tri, zajedničko, a što nije, gdje su zapisani božićni događaji, što
znamo o Isusu, zašto je važno Isusovo raspeće, opisuje li Biblija nebo, kako se širi
svijetom pa sve do poruke Biblije koja je utjecala i na Ujedinjene narode da spomenik
čovjeka koji čekićem udara po maču utemelji na biblijskom citatu o miru: Narodi će
mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. U svijetu koji ima oko 7000 jezika,
Biblija je prevedena na 2000 njih. Ova knjiga vrlo znalački, odabirući dostupne dokumente,
donosi u boji, primjerice, kumranske svitke uz glinene posude, u kojima su zapisani,
kao i povijesne planine, procesije, vjenčanja, a nizom crtanih karata i ilustracija
biblijskih priča dočarava i uvodi djecu u čarobni, bogati svijet Biblije. Na primjerima
koji su prije iznijeti vidi se način na koji je to načinjeno koristeći uvijek metodu
pitanja na koja se odgovora sa strane fotografijom, crtežom, kratkom zanimljivošću,
dok sredinom knjige teku sažeci Svetog pisma. Načinjena s odličnim osjećajem za omjer
teksta i ilustrativnog materijala, ova knjiga predstavlja mali nezamjenjivi dragulj
u svakoj dječjoj biblioteci.