(27. ožujka 2006. – Rv) U Srbiji je u petak vjerskim obredima i političkim komemoracijama
obilježena sedma godišnjica početka NATO-vog bombardiranja koje je imalo svrhu zaustaviti
Miloševićevu politiku etnički čistoga Kosova. O perspektivama srbijanskoga naroda
nakon Miloševićeve smrti apostolski nuncij u Beogradu, nadbiskup Eugenio Sbarbaro,
kazao je za Radio Vatikan kako Miloševićeva smrt nije ostavila vidljive tragove u
srbijanskome narodu, čega su se neki pribojavali. Sada je veliko pitanje što će napraviti
Miloševićeva socijalistička partija. Dosad je slijedila Miloševićeve upute, kako će
se sada ponašati? Na to se pitanje iščekuje odgovor. Na upit kakvi su odnosi s Pravoslavnom
Crkvom, odgovorio je kako je dijalog pokrenut na lokalnoj i univerzalnoj razini. Na
lokalnoj razini susrele su se Biskupska konferencija i sveta Sinoda. Dogovoreno je
da se susret održava jednom godišnje. Zatim veliki susreti koji su poduprli dijalog:
prvi je bio prije tri godine s Ivanom Pavlom II. iz kojega su se rodili razni pothvati.
Upravo ovih dana je došlo do važne inicijative, jedinstvene u pravoslavnome svijetu,
to je razmjena sveučilišnih profesora između teološkoga pravoslavnog fakulteta u Beogradu
i Papinskoga lateranskog sveučilišta. U Rim su otišla dva pravoslavna biskupa predavati
na Lateranskome sveučilištu, to će biti veliki korak naprijed u dijalogu između dvije
Crkve – kazao je nuncij. Na primjedbu kako papi Ivanu Pavlu II. nije uspjelo doći
u Srbiju, hoće li uspjeti Benediktu XVI., odgovorio je kako to svi priželjkujemo,
to žele i brojni pravoslavni. Vrijeme treba biti zrelo, kada Papa ide u jednu zemlju
ide zato da je ujedini, ne da ju podijeli. Ako to nije moguće, onda je bolje ne žuriti.
Ako Papa dođe ovamo, onda treba doći kako bi podupro ujedinjenje ove nacije koja je
još duboko podijeljena - zaključio je nuncij.