Kardinal Ruini -O ulozi katolika u politici

Uvodnim govorom kardinala Camilla Ruinija, Papina vikara za grad Rim i predsjednika Talijanske biskupske konferencije, 20. ožujka 2006. započelo je zasjedanje Stalnoga vijeća Talijanske biskupske konferencije. U tom je izlaganju kardinal, između ostaloga, pozvao na ponovno razmatranje dokumenta Zbora za nauk vjere od 24. studenog 2002., o pitanjima vezanima uz zalaganje i ponašanje katolika u političkome životu. Dokument, koji je pripremio, tada kardinal Joseph Ratzinger, započinje primjernom poukom svetoga Thomasa Morea, zaštitnika državnikâ i političarâ, koji je sve do mučeništva znao svjedočiti neotuđivo dostojanstvo savjesti. Iako je bio podvrgnut različitim oblicima psihološkoga pritiska, odbio je bilo kakav kompromis, i ne napuštajući postojanu vjernost vlastima i legitimnim ustanovama, svojim je životom i smrću potvrdio da se čovjek ne može odvojiti od Boga, a ni politika od morala. U dokumentu Zbora za nauk vjere istaknuto je kako se vjernici laici ne mogu odreći sudjelovanja u politici, budući da su pozvani promicati opće dobro. Pa ipak, danas nije moguće prešutjeti velike opasnosti prema kojima bi neke kulturne težnje željele usmjeriti zakonodavstvâ. Tako se s nekih strana, lažno zazivajući vrednotu snošljivosti, od velikoga dijela građana – a među njima i od katolika – traži da se odreknu prinosa u društvenome i političkome životu. No, katolici, kao i svi drugi građani, imaju pravo i dužnost promicati i braniti, dopuštenim sredstvima, ono što smatraju ljudski istinitim i pravednim. Postoje bitne i nezaobilazne etičke potrebe – stoji nadalje u dokumentu. Nije riječ o vjerskim vrednotama, već o načelima ukorijenjenima u samome čovjeku i u njegovome dostojanstvu, poput prava na život svakoga ljudskog bića, pa i embrija; zaštite obitelji i braka; vjerske slobode; slobode odgoja; razvoja u svrhu gospodarstva u službi čovjeku i općem dobru, a u poštivanju socijalne pravde, načela ljudske solidarnosti i pomoći; te poput velikoga načela mira koji je uvijek plod pravednosti i posljedica ljubavi. U dokumentu se potom potvrđuje potpuno prihvaćanje, od strane Crkve, načela laičnosti, ali se upozorava na oblike nesnošljivoga laicizma, koji žele marginalizaciju kršćanstva. Dokument stoga poziva kršćane da ne osjećaju kompleks manje vrijednosti u odnosu na druge prijedloge koje je nedavna povijest pokazala slabima ili radikalno promašenima. U legitimnome pluralitetu političkih opcija – stoji na koncu dokumenta Zbora za nauk vjere – katolici su pozvani dati svoj dosljedan prinos kako bi se preko politike ustanovio pravedniji društveni poredak, i dosljedniji dostojanstvu ljudske osobe.