Uz liturgijska čitanja Četvrte korizmene nedjelje razmišlja vlč. Josip Bošnjaković 

Evanđeljem četvrte korizmene nedjelje približavamo se za još jedan korak vazmenom, uskrsnom otajstvu. U Evanđelju se odvija razgovor između uglednog, vjernog, punog vjere i gorljivosti, farizeja Nikodema i Isusa. Evanđelist Ivan nam poslije, u 19 poglavlju svog Evanđelja, kad govori i za Nikodema kako je sudjelovao kod Isusovog ukopa, piše da je Nikodem noću dolazio k Isusu na razgovor. I u jednoj od takvih noći dogodio se razgovor koji nam bilježi evanđelist. Isus je Nikodemu u razgovoru iznio samu srž, bit svog poslanja koja se očituje u rečenici: «Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.» Čime je to Nikodem zaslužio da mu Isus tako otvoreno iznosi samu bit svog poslanja? Čime mi to zaslužujemo, da nas je Bog oslobodio grijeha po muci, smrti i uskrsnuću svoga Sina? Čime mi to zaslužujemo da nas Bog nije osudio, nego uzljubio u Isusu Kristu? Na jednak način kao i Nikodem i nama je to besplatni dar koji primismo, baština koja nam je pala u dio, po Božjem planu spasenja. «Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.» Svakome od nas darovano je spasenje po Kristu, besplatno, pa iako se ponekad znali skrivati od ljudi kako bi došli Kristu. Nikodem noću dolazi Isusu, jer se bojao kako ga ne bi netko od farizeja ili drugih ljudi vidio i tako razotkrio da je odlazio Isusu na razgovore. Možemo pretpostaviti da je vidio, doživio, pa i povjerovao da je Isus ipak više od svih proroka, no status farizeja vezao je Nikodema i činio sputanim da to i otvoreno prizna. Lomio se u neodlučnosti. I mi na svom putu kao vjernici doživjeli smo, doživljavamo, iskustvo prisutnosti Boga u svojim životima. Na različite načine i u različitim prigodama. Ipak zna nam se dogoditi, poput Nikodemu, da nam ponekad nedostaje odlučnosti u otvorenom priznanju tko je za nas Isus Krist. A pošli smo za njim i bili svjedoci mnogim uslišanjima, zahvalama, utjehama, radostima, no i prvak apsotola, Petar bio je svjedok Isusa i znao pasti. Isus je Petru pružio novu priliku, a i nama pruža nove prilike za ispovijest ljubavi. Isus je «podignuti Sin Čovječji da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni.» Isus nam govori o Ocu koji toliko ljubi svijet da je poslao svoga Sina kako bi nas spasio. Govori nam o Ocu koji sve čini kako bi mi prešli iz tame u svjetlo. Razgovor između Nikodema i Isusa obilježen je dubinom Isusove objave svog poslanja Nikodemu. Koliko je od svega toga Nikodem razumio? Možemo pretpostaviti da je odgovor pronašao tek nakon Isusovog uskrsnuća. I nama, svakome napose, daruje se uvijek iznova prilika pohoditi Isusa, danju i noću, i otkrivati da je i za nas Bog poslao Sina svoga, ne da nas osudi nego spasi, ne da nas odbaci nego prihvati, ne da mu omrznemo, nego da nas uzljubi, ne da hodimo u tami, nego uvijek iznova prelazimo iz tame u svjetlo.