(23. ožujka 2006. – RV) Tijekom protekloga tjedna u Rimu je održan tečaj o sakramentu
Pomirenja. Promišljalo se o najprikladnijim načinima kako bi vjernici mogli doživjeti
milosrđe Boga i Crkve. O savjetima i uputama o kojima se govorilo na tečaju mladim
ispovjednicima, otac Gianfranco Girotti, voditelj Apostolske pokorničarne, kazao je
za Radio Vatikan kako svećenik prije svega treba biti vjeran nauku učiteljstva i stegovnim
normama koje uređuju službu pomirenja, zatim susretljiv, ozbiljan, smiren, i nikada
očitovati čuđenje, pa ni kad je riječ o najtežim grijesima. Treba biti uvijek ljubazan
kako bi pokornik mogao shvatiti da nikad neće izgubiti njegovo povjerenje, čak i kad
bi se optužio za najteže grijehe – istaknuo je. Na upit što treba tijekom Ispovijedi
apsolutno izbjegavati mladi svećenik, istaknuo je kako ispovjednik uvijek treba biti
ljubazan, nikada se služiti tvrdim, prijetećim i prijekornim riječima. Strogost ispovjednika
koji put može biti fatalna za one koji se ispovijedaju. Blagopokojni papa Ivan Pavao
II. u poruci upućenoj sudionicima tečaja, ocrtao je dosta znakovit ljudski profil
svećenika-ispovjednika, ističući da „nježnost i ljubav“ trebaju biti odlike ispovjednika:
on treba oponašati 'milosrđe' Božje, pokazujući Spasiteljevu „dobrotu i ljudskost“.
Na primjedbu kako se ljudi danas premalo ispovijedaju, odgovorio je kako se sjeća
da je papa Luciani govorio da se nakon Tridentinskoga sabora povećao broj ispovijedi,
a smanjio broj pričesti, a nakon II. vatikanskoga sabora se dogodilo suprotno. Držim
da je tomu razlog uglavnom gubitak osjećaja za grijeh, za vrijeđanje Boga, ovisno
o etici koja relativizira moralnu normu, negirajući postojanje u sebi nedopuštenih
čina. Čini mi se kako se danas kod brojnih zamjećuje neka vrsta odbojnosti prema sakramentu
Pokore. Treba predložiti i započeti s prikladnom i podrobnom katehezom, učeći da je
u sakramentalnome pomirenju Božje praštanje izvor duhovnoga preporoda i početak posvećenja
– kazao je otac Girotti. Na upit kako postupati s osjetljivim pitanjima, istaknuo
je posebice nezakonite brakove, odnosno okolnosti vjernika koji su raskinuli crkveni
brak i ponovno se civilno vjenčali; na one koji žive kao muž i žena a nisu vjenčani.
Kod takvih okolnosti, ispovjednik se ne može ponašati po svome nahođenju nego treba
postupati po objektivnim načelima doktrine i života Crkve. On je čuvar i djelitelj
sakramenta Pomirenja, nije njegov vlasnik. Kanonski kodeks podsjeća da ispovjednik,
ukoliko je crkveni službenik, treba vjerno prihvatiti doktrinu Učiteljstva i pravila
koja je propisala kompetentna vlast. Ali ispovjednik ne smije slijediti pastoral koji
se ne nadahnjuje na Evanđelju, koji nije zahtjevan. On ne smije zaboraviti da Krist
nije došao suditi, nego spašavati, stoga ispovjednik treba prema svima pokazati pozornost
i poštivanje - zaključio je otac Girotti i dodao kako sakrament Pomirenja ne treba
živjeti s tjeskobom analize svih grijeha – kao da je ponižavanje – kako bi se pristupilo
Pričesti, nego kao hvalu Bogu koji prašta. Biti svjestan da nas Bog prima u zagrljaj,
da nam oprašta, bez daljnjega je izvor neizrecive radosti. U tom smislu ispovijed
je bogatstvo nade.