Deus caritas est - Bog je ljubav - na hrvatskome jeziku

„Deus caritas est“, Bog je ljubav, prva je enciklika novog pape Benedikta XVI. koja se u izdanju Kršćanske sadašnjosti pojavila ovih dana i na hrvatskom jeziku. Vrstan pisac teoloških djela i dugogodišnji pročelnik Kongregacije za nauk vjere, raspravlja u ovoj enciklici o ljubavi u svim njezinim vidovima. O novoj enciklici govori Boris Rotar.
Riječima iz prve Ivanove poslanice «Bog je ljubav i tko u ljubavi ostaje, u Bogu ostaje, i Bog u njemu», Papa odmah na početku pokazuje središnji put kršćanske vjere. U prvom dijelu gdje govori o jedinstvu ljubavi u stvaranju i u povijesti spasenja, Papa od mnoštva ljubavi, od one prema domovini, prijatelju, poslu, onom između roditelja i djece pojašnjava najobimnije onu između čovjeka i žene tumačeći eros povijesno, kada je bio i u poganskim hramovima sveden na ekstatično zbližavanje s božanstvom. Za Papu ljubav jest ekstaza, ali ne kao trenutačna opijenost već kao putovanje, izlaženje iz vlastitog «ja» prema sebedarju i na taj način otkrivanju Boga. Za razliku od grčke riječi eros, koja označava svjetovnu ljubav, agape je izraz ljubavi utemeljen na vjeri i njome oblikovan, i one se međusobno nadopunjuju tvoreći pravu narav ljubavi. Na taj način, kaže on, i uvrštavanje Pjesme nad pjesmama u kanon Svetog pisma pokazuje da su te pjesme i u kršćanskoj i židovskoj literaturi, izvor mistične spoznaje i iskustva da čovjek može postati jedno s Bogom - to je jedinstvo koje stvara ljubav u kojem obje strane, i Bog i čovjek, ostaju to što jesu, a ipak postaju u punini jedno, baš prema riječima svetog Pavla: «A tko prione uz Gospodina, jedan je duh». U liturgijama Crkve, u molitvama, u živoj zajednici vjernika doživljavamo Božju ljubav, opažamo njegovu prisutnost i na taj način učimo ga prepoznati u svakodnevici. Na taj način Božja volja nije za nas neka izvanjska volja koju zapovijedi izvana nalažu, već to sada postaje naša volja koja se temelji na spoznaji da je Bog dublje prisutan u meni od mene sama. Ljubav prema bližnjemu kakvu naviješta Isus u Bibliji, a to je ljubav prema osobi koja mi se ne sviđa i koju ne poznajem, može se ostvariti na temelju dubokog susreta s Bogom koji je u svoje zajedništvo prihvatio i osjećaje. Na taj način naučimo promatrati drugu osobu ne samo svojim očima već iz perspektive Isusa Krista. Njegov prijatelj postaje i naš. Ako pak u našem životu nedostaje svaki dodir s Bogom, u drugome ne možemo prepoznati božansku sliku. Samo služenje bližnjemu otvara nam oči da možemo vidjeti ono što Bog čini za nas i tako nas voli. Za primjer toga, naveo je Benedikt XVI. blaženu Tereziju iz Calcutte koja je svoju snagu da ljubi bližnjega crpla iz svog susreta s Gospodinom u euharistiji i obrnuto, taj je susret bio konkretiziran u služenju drugima. Drugi dio nosi naslov Caritas-ljubav Crkve kao «zajednice ljubavi». U njoj kaže da je karitativni rad zadaća Crkve, a ljubav prema bližnjemu, ukorijenjena u ljubavi prema Bogu, na prvom mjestu, i zadaća cijele crkvene zajednice i to na svim razinama, od mjesnih zajednica do partikularne Crkve i sve do opće Crkve u cjelini. To pak znači da ljubav mora biti organizirana kako bi predstavljala uređen oblik služenja. Govoreći o marksizmu koji je kritizirao karitativnu djelatnost Crkve, ističući kako siromašni trebaju pravedno društvo, a ne djela ljubavi, Papa je rekao kako je točno da temeljna norma države mora biti postizanje pravednosti i da je svrha pravednoga društva zajamčiti svakome, u skladu s načelom supsidijarnosti, njegov udio u općim dobrima. Citirao je i Augustina koji je rekao da će se država u kojoj se ne upravlja pravedno pretvoriti u lopovsku družinu. Uloga Crkve je pridonijeti čišćenju razuma. Ona želi pomoći oblikovati savjesti u političkom životu i pridonijeti sve većem posvješćivanju istinskih zahtjeva pravednosti. Kršćansko karitativno djelovanje mora biti neovisno o strankama i ideologijama. Ono nije sredstvo za postizanje ideoloških promjena u svijetu i nije u službi svjetskih strategija, već je uprisutnjenje ljubavi ovdje i sada koju čovjek uvijek treba. Zaključimo, Papa je ovom svojom enciklikom u duhu Kristove Crkve pozvao svakog vjernika da živi i djeluje u duhu ljubavi i pravednosti.