Uz liturgijska čitanja Treće korizmene nedjelje razmišlja vlč. Josip Bošnjaković 

Izjeda me revnost za Dom tvoj. Prisjetiše se Isusovi učenici tih riječi dok je Isus istjerivao iz Hrama prodavače, mijenjače i sve ostale trgovce. I s pravom, jer bijaše u kući Oca svojega. Bijaše u svetom mjestu, na svetom mjestu. Znao je Gospodin da ne treba od svetoga, Bogu posvećenoga činiti profano, činiti obeščašćeno i da je potrebno stvari razlikovati. Ono što je sveto, sveto je, jer je po sebi nešto vrijedno, jer po sebi nama ljudima nešto znači. Nije samo sveto, jer smo mi to tako nazvali. Čovjeku Židovu, kršćaninu i svakom drugom čovjeku, potrebno je mjesto gdje će se susresti s Bogom. Nužno i bezuvjetno mu je to potrebno, jer ako bi izgubio takvo jedno mjesto, izgubio bi s vremenom i sebe samoga. Stoga i kada kao vjernici odlazimo u crkvu, to činimo jer se želimo susresti s Isusovim i našim Ocem, jer želimo boraviti u kući molitve, u Hramu Božjem, Crkvi Božjoj. Mnoštvo je svetih mjesta među nama, no tri su mjesta na poseban način Hram gdje jest Bog. Crkva je ono prvo mjesto gdje se susrećemo s Bogom, gdje ovih korizmenih dana ulazimo u otajstvo Božje ljubavi. Crkva je i kao zajednica vjernika koji vjeruju u njegovo uskrsnuće; ona je nositeljica radosne vijesti Božje pobjede nad smrću. Stoga, ulazeći u crkvu pozvani smo osloboditi se svih svojih računica, trgovanja s Bogom i jednostavno mu se otvoriti takvi kakvi jesmo. Drugo mjesto gdje je hram Božji, Crkva, jeste mjesto gdje smo prvi put ugledali lica ljudi, učinili prve svoje korake i izgovorili prve riječi. Naslućujemo – obitelj. Obitelj II. vatikanski sabor naziva kućnom Crkvom. Obitelj je slika Božje ljubavi. Stoga i taj hram ima svoju neizmjernu vrijednost. Ona je zasigurno prvo mjesto gdje živimo svoju vjeru, gdje smo pozvani svjedočiti prije svega ljubav, gdje ovih korizmenih dana živimo i jesmo. I upravo ti ljudi, oni najbliži oko nas, najvrjednije su što imamo. Nema drugog mjesta trenutno za nas. Niti misao na prošlost, niti misao na budućnost, ako bježimo od sadašnjosti neće nas učiniti sretnim. Nego upravo misao na sadašnjost i na ljude koji su sada oko nas prilika su i izazov za nas, za našu, moju i tvoju vjeru. Treći hram gdje Bog boravi, koji je Krist u tri dana podigao po cijelom svijetu, jeste svatko od nas. I to je mjesto sveto. U svakome od nas prisutan je Bog. Svatko od nas može pokušati očistiti i taj hram. U nama je prisutan izvor žive vode, koji je ponekad zasut kamenjem, granjem, no u dubini bića ostaje pečat Božjeg uskrsnuća, Kristove ljubavi koja je pobijedila smrt, Kristovog otkupljenja koji nas je oslobodio krivnje grijeha. Stoga i kad se čini da je izvor presahnuo, snaga Božje ljubavi može učiniti da izvor provre novom snagom, da voda osvježi ono što bijaše usahlo. Potrebna su nam ova tri mjesta, Hram Božji, u Crkvi, u obitelji, u svakome od nas. Sazidani na Kristu, koji je podigao hram u tri dana, gradimo i mi svoju sadašnjost i svoj život. Isus zna dobro što je u svakom čovjeku, govori nam evanđelist Ivan, zna kako smo sazdani i kad bismo sami gradili hram, bez njega, gradili bismo na pijesku. Neka On bude onaj koji će s našim pristankom i voljom graditi i čistiti naše hramove. Amen.