Dvanaestorica apostola su „najočitiji znak Kristove volje“ obzirom na „postojanje
i poslanje njegove Crkve“, „jamstvo da između Krista i Crkve nema nikakve oprečnosti“
– istaknuo je Benedikt XVI. na općoj audijenciji u srijedu. Tom je prigodom Papa započeo
novi ciklus kateheze o otajstvu odnosa između Krista i Crkve. Pošto je svršio prethodnu
katehezu o liturgiji časova, po uzoru razmišljanja započetih od pape Ivana Pavla II.,
Benedikt XVI. se je zadržao na temi crkvenoga obilježja. Massimo Serretti, profesor
Kristologije na Papinskome lateranskom sveučilištu, kazao je za našu radio postaju,
kako je ova tema nastavak učenja Ivana Pavla II.. Ustvari, među velikim enciklikama,
prve o pitanju Trojstva, počevši od enciklike „Krist, Otkupitelj čovjeka“… među svim
tim velikim učiteljskim dokumentima Ivana Pavla II. nedostajao je dokument posvećen,
poseban koji bi se odnosio samo na Crkvu. Trebamo zamijetiti i drugi kontinuitet jer
mladi Ratzinger, 1951. godine, kad je zaređen za svećenika, završio je upravo rad
o Crkvi, naslovljen „Narod i kuća Božja u svetome Augustinu“. Dakle, ljubav prema
Crkvi, studij o Crkvi – već prije II. vatikanskog sabora – dobrano je bio nazočan
u mislima mladoga doktoranda Josepha Ratzingera – istaknuo je profesor. Na primjedbu
kako Papa nakon enciklike 'Bog je ljubav' osjeća potrebu zaustaviti se na temeljima
evanđeoske poruke, kazao je kako Papa želi pristupiti pitanju otajstva odnosa između
Krista i Crkve. Dakle kad Papa kaže „odnos između Krista i Crkve“, namjerava pokazati
na očit način kako je stvarnost Crkve na otajstven način, ali istinski i stvaran,
povezana s cijelim Kristovim otajstvom. Na upit postoji li rizik individualističkoga
poimanja vjere, odgovorio je kako je učenje Benedikta XVI. veoma precizno i niječe
da postanak Crkve proizlazi iz individualizma. Bogatstvo kateheze koju Sveti Otac
započinje konstruktivno i pozitivno inzistira na pojmu naroda. Isus dolazi, intervenira
naviještajući, imajući narod kao sugovornika, izabrani narod, narod koji je kao takav
Bog ustanovio. Dakle, njegovi sugovornici nisu pojedinci kao takvi, nego pojedinci
unutar naroda kao teološke stvarnosti. Inzistiranje na pozivu dvanaestorice ima precizno
značenje. Stoga krilatica „Isus da, Crkva ne“ jest zastranjenje, jer tko kaže Crkva
ne, u stvarnosti kaže Isus ne.