Otajstvo odnosa između Krista i Crkve

Dvanaestorica apostola su „najočitiji znak Kristove volje“ obzirom na „postojanje i poslanje njegove Crkve“, „jamstvo da između Krista i Crkve nema nikakve oprečnosti“ – istaknuo je Benedikt XVI. na općoj audijenciji u srijedu. Tom je prigodom Papa započeo novi ciklus kateheze o otajstvu odnosa između Krista i Crkve. Pošto je svršio prethodnu katehezu o liturgiji časova, po uzoru razmišljanja započetih od pape Ivana Pavla II., Benedikt XVI. se je zadržao na temi crkvenoga obilježja. Massimo Serretti, profesor Kristologije na Papinskome lateranskom sveučilištu, kazao je za našu radio postaju, kako je ova tema nastavak učenja Ivana Pavla II.. Ustvari, među velikim enciklikama, prve o pitanju Trojstva, počevši od enciklike „Krist, Otkupitelj čovjeka“… među svim tim velikim učiteljskim dokumentima Ivana Pavla II. nedostajao je dokument posvećen, poseban koji bi se odnosio samo na Crkvu. Trebamo zamijetiti i drugi kontinuitet jer mladi Ratzinger, 1951. godine, kad je zaređen za svećenika, završio je upravo rad o Crkvi, naslovljen „Narod i kuća Božja u svetome Augustinu“. Dakle, ljubav prema Crkvi, studij o Crkvi – već prije II. vatikanskog sabora – dobrano je bio nazočan u mislima mladoga doktoranda Josepha Ratzingera – istaknuo je profesor. Na primjedbu kako Papa nakon enciklike 'Bog je ljubav' osjeća potrebu zaustaviti se na temeljima evanđeoske poruke, kazao je kako Papa želi pristupiti pitanju otajstva odnosa između Krista i Crkve. Dakle kad Papa kaže „odnos između Krista i Crkve“, namjerava pokazati na očit način kako je stvarnost Crkve na otajstven način, ali istinski i stvaran, povezana s cijelim Kristovim otajstvom. Na upit postoji li rizik individualističkoga poimanja vjere, odgovorio je kako je učenje Benedikta XVI. veoma precizno i niječe da postanak Crkve proizlazi iz individualizma. Bogatstvo kateheze koju Sveti Otac započinje konstruktivno i pozitivno inzistira na pojmu naroda. Isus dolazi, intervenira naviještajući, imajući narod kao sugovornika, izabrani narod, narod koji je kao takav Bog ustanovio. Dakle, njegovi sugovornici nisu pojedinci kao takvi, nego pojedinci unutar naroda kao teološke stvarnosti. Inzistiranje na pozivu dvanaestorice ima precizno značenje. Stoga krilatica „Isus da, Crkva ne“ jest zastranjenje, jer tko kaže Crkva ne, u stvarnosti kaže Isus ne.