Ljudski je život odnos. Samo u odnosu, a ne zatvoreni sami u sebe, možemo imati život
– kazao je Benedikt XVI. u susretu s rimskim klerom. Ta se Papina tvrdnja može idejno
povezati s onim što je rekao kad je govorio o krizi obitelji i samoći mladih. Današnja
mladež ima na raspolaganju veća sredstva od svojih prethodnika: unatoč njihovim neograničenim
linkovima, mladež poznaje ponore samoće. Fizička blizina često ne označuje i blizinu
srca. U nagovoru rimskome kleru, Benedikt XVI., govorio je o tom problemu. Danas rukom
dodirujemo samoću mladih, odrasli ih ne razumiju. U brojnim obiteljima svatko živi
u svome svijetu: otoci misli i osjećaja koji se ne susreću. Kategoriji očeva čija
je profesija nesukladna s blizinom djece, odavno se pridružila, zbog sličnih razloga,
pomrčina majčinoga lika. Rezultat toga su nestabilni odnosi; naraštaji se u mogućnosti
razumijevanja udaljavaju puno više negoli to dob očituje, u konačnici ne postoji zajedništvo.
Crkva treba pomoći obiteljima, odgajajući ih za otvorenost i poštovanje drugoga. Samo
se tako može ostvariti zajedništvo među naraštajima, u kojemu sjećanje prošlosti živi
u sadašnjosti i otvara se budućnosti – kazao je Sveti Otac. Obiteljski klubovi, kateheza
obitelji, ponovno otkrivanje molitve, pastoralne su sugestije kojih se dotaknuo Benedikt
XVI. u razgovoru s rimskim klerom kako bi se roditeljima i djeci vratila duhovna i
ljudska evanđeoska dimenzija. Don Giuseppe Casti, salezijanski nacionalni ravnatelj
za Pastoral mladih, kazao je za Radio Vatikan kako je to što se zamjećuje u životu
mladih doista paradoks, a on nas upućuje analizirati kvalitetu komuniciranja među
mladima. Istina je da s jedne strane imaju lakoću kretanja, općenja porukama i drugim
oblicima komuniciranja, ali im nedostaje bogatstvo komunikacije. Mislim da je unutarnja
samoća u traženju smisla života problem mladih, a to je doista velik problem današnjega
odgoja. Don Bosco se nadahnjivao na geslu: odgoj je stvar srca. To znači da
roditelji, u središte svoga odgojnog poslanja, trebaju staviti ljubav te pomoću očinstva
i majčinstva omogućiti djeci da doista budu djeca. Možda trebamo povratiti upravo
takvo poimanje očinstva i majčinstva, živjeti očinstvo i majčinstvo kao poslanje koje
nam je Bog povjerio – zaključio je don Casti.