Uz liturgijska čitanja Druge korizmene nedjelje razmišlja vlč. Josip Bošnjaković

Evanđelist Marko nam precizno u današnjem Evanđelju govori kako Isus nakon šest dana uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Isus se povlači u osamu, na molitvu. Šest dana nakon Petrove vjeroispovijesti kojom je posvjedočio da je Isus Pomazanik-Krist. Otkrivši Kristovo poslanje Isus je počeo govoriti o svojoj muci, smrti i uskrsnuću. Petar ga je od toga odvraćao, a Isus ga prekorava riječima: “Nosi se od mene sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!” Šest dana nakon tih događanja uzima Isus sa sobom trojicu učenika, među njima i Petra. Zasigurno je Petar razmišljao tih dana o Isusovom prijekoru i da mu nije lako bilo, i drugi učenici su bili svjedoci tog događaja. Ipak, Isus dopušta da njegove riječi odzvanjaju u Petrovim mislima i u srcu, sve dok ne bude prigodan trenutak da mu se pruži utjeha. I pruža mu se na gori Preobraženja, gdje izgovara riječi: “Učitelju, dobro nam je ovdje biti.” Isus, Bog i čovjek, dopušta da Petar, Jakov i Ivan budu svjedoci događaja Preobraženja, događaja, koji dobiva smisao u perspektivi slavnog Kristovog uskrsnuća. Ti isti učenici, biti će poslije najbliži svjedoci Kristove patnje u Getsemanskom vrtu. Krist poznaje dinamiku ljudskih odnosa. Svaki čovjek želi i one najljepše i najteže trenutke u svom životu s nekim podijeliti. Je li zbog toga da radost, zadovoljstvo, sreća bude veća ili zbog toga da se tuga, bol, tjeskoba podijeli. Ti trenuci su zapravo ono što ljude više povezuje, zbližava, obogaćuje, čini spremnijima da učine nešto za druge. Petrov boravak s Isusom na gori Preobraženja otklonio je mnoge sumnje i pitanja što su ga salijetala tih šest dana. Iz oblaka se začuo glas: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!” Nedugo nakon što je Isus prvi put progovorio o svojoj muci, smrti i uskrsnuću, ponavljaju se riječi s početka Markovog Evanđelja koje potvrđuju njegovo izabranje, njegovo božansko sinovstvo. Bio je to trenutak susreta Isusa s Njegovim Ocem, trenutak, čiji svjedoci, Petar, Jakov i Ivan žele zadržati, ne žele ga napustiti, žele sagraditi sjenice na tom mjestu, jer im je dobro tu boraviti. U korizmenom smo vremenu. Gdje je nama dobro boraviti? S kime boravimo? Evanđelisti nam uvijek iznova donose izvještaje da se Isus povlačio u osamu, na molitvu, gdje je u razgovoru s Ocem molio za one koje je izabrao, za one koji ostaju, za sebe, da se Otac po njemu proslavi. I mi, svatko od nas, imamo svojih potreba, svojih planova, teškoća i problema. Uziđimo i mi s Isusom ovih korizmenih dana na goru, uziđimo na molitvu, gdje ćemo moći skupiti snage za svoje dane, za svoje živote, gdje ćemo i mi poput Petra, Jakova i Ivana osjetiti radost postojanja, radost boravka u susretu s Bogom. Tada ćemo i mi čuti glas koji nama progovara, svakome napose, sa svim onim dobrim, plemenitim, lijepim, ali i lošim, razočaravajućim karakteristikama koje svatko od nas ima: “Ti si sin moj ljubljeni, ti si kćerka moja ljubljena. U tebi mi sva milina.” Dokle god smo svjesni te činjenice, i mi poput apostola koji su bili svjedoci Preobraženja, možemo biti svjedoci radosne vijesti.