Kardinal Marco Cé u razmatranjima na duhovnim vježbama govorio o drami kršćanskoga spasenja

(10. ožujka 2006. – RV) Isusova molitva u Getsemaniju, smrt na Kalvariji, Uskrsnuće – u današnjim je razmatranjima na korizmenim duhovnim vježbama za Svetoga Oca i Rimsku kuriju, kardinal Marco Cé govorio o drami kršćanskoga spasenja. Tijekom četiri dana, razmatranja su pratila pripovijedanje evanđelista Marka koji od Krštenja na Jordanu, pa do Cezareje Filipove, govori o veličini Isusa-Mesije, koji čineći čudesa naviješta Kraljevstvo Božje. Petoga dana, u petak, ton duhovnih vježbi se mijenja. Kada dolazi trenutak ulaska u Jeruzalem radi posljednjega čina njegova života na zemlji, Krist, navjestitelj i iscjelitelj, u jednome trenutku odlučuje oviti vlastito mesijanstvo strogom šutnjom, kako ga narod ne bi pogrješno shvatio – objasnio je kardinal u prvome razmatranju. Ono što se kod Isusa ističe jest njegova samoća, i istovremeno njegovo bezuvjetno pristajanje uz Očevu volju. Samrtna borba u Getsemaniju nam dopušta da uđemo u samo otajstvo Muke, kako bismo shvatili njegovu srž, a to je da se Isus dragovoljno predao na smrt. Ono što obilježava Isusovu molitvu u Getsemaniju je potresna psihološka patnja, njegova potpuna samoća i slom cijeloga njegova djela, ali u isto vrijeme i potpuno i radikalno podudaranje njegove volje s onom Očevom – istaknuo je kardinal. Dva su znaka koja pokazuju da smrt na Golgoti nije poput drugih: zavjesa na hramu koja se razdere na dva dijela, i čuđenje prvoga obraćenog neprijatelja – centuriona. To je ispunjenje svih pisama; ono što je bilo privremeno i samo proročko, prepustilo je mjesto stvarnosti. Isusova smrt iz ljubavi potpuno ostvaruje spasenjski Očev nacrt. U njegovoj je ljubavi pravi hram, pravi oltar, prava žrtva koja je Ocu po volji – kazao je kardinal te dodao kako pak u centurionovoj ispovijedi vjere, kada kaže: 'Doista, ovaj je čovjek Sin Božji', već sjaji svjetlost Uskrsa. Zadržavši se u drugome razmatranju na prvih osam stihova posljednjega poglavlja Markova Evanđelja, gdje je opisano veliko čuđenje ženâ pred praznim grobom, kardinal Cé je istaknuo kako naziv samoga Evanđelja proizlazi iz toga trenutka. To što je Isus, Krist, Božji Sin 'Radosna vijest', ovisi upravo od činjenice da Raspeti nije ostao u grobu, nego je bio uskrišen. On, kojega su svi smatrali poraženim, doista je Krist, doista je Božji Sin, kao što je rekao. Cijelo Markovo Evanđelje blista svjetlom uskrsnuća Raspetoga – zlo je pobijeđeno, i smrt svladana – kazao je kardinal te na posljetku istaknuo kako u srcu svakoga kršćanina, svakoga dana treba živjeti ono čuđenje ženâ pred praznim grobom, jer tamo je, i nigdje drugdje, korijen vjere. Ako se zamagli vjera u uskrsnuće Raspetoga, odmah se gubi naša nada. Zlo ostaje kao gospodar povijesti, a mi smo predani beznađu, i tako postajemo nestrpljivi te se hvatamo za mondene mesijanizme i uspjeh, a praznimo Kristov Križ u kojemu je, jedinomu, obećanje uskrsnuća. Krštenjem smo uronjeni u Kristovu smrt, i postali smo sudionici Njegova uskrsnuća; tu milost treba uložiti u svakodnevni život. Treba ju uložiti u poslušnost Božjemu nacrtu o nama, i u ljubav prema braći – kazao je na koncu kardinal Cé.