O knjigama Pojašnjenja i Nova pojašnjenja, Boris Rotar

Hans Urs von Balthasar jedan je od najvećih i najpoznatijih katoličkih teologa prošlog stoljeća. Njegov pisani teološki opus velik je i svestran, a nastao je trostrukim poticajom: Modernom zapadnom kulturom, istočnim crkvenim ocima i mističnim iskustvom Adriane von Speyer. O knjigama Pojašnjenja i Nova pojašnjenja koje je objavila Kršćanska sadašnjost govori Boris Rotar.
Ovaj veliki švicarski katolički teolog studirao je književnost i filozofiju u Münchenu, Beču, Berlinu i Zürichu, a teologiju u Lyonu. S 24 godine, 1929. godine, pristupa Družbi Isusovoj da bi bio zaređen za svećenika 1936., a 1940. godine napušta Družbu Isusovu osnovavši svjetovni Institut sv. Ivana. Godine 1969. pokreće međunarodni teološki časopis Communio. Polazeći od misli da se u Crkvi općenito prestalo razmišljati i govoriti o bitnim izazovnim pitanjima kršćanske egzistencije, može se reći da postoji strah od javnoga, kritičkoga mišljenja koje ne zna kako odgovoriti na jasnu i zahtjevnu kršćansku poruku. Radi se i o nesigurnosti i kolebljivosti onih čija je zadaća da promišljaju i izlažu vjeru u svjetlu objavljenih istina. Onaj tko šuti odobrava, ne suprotstavlja se vladavini lažnoga ili poluistinitoga, podsjeća Ivan Ivanda pišući o autorovu djelu koje je preveo. On preokreće i poznatu Wittgensteinovu rečenicu «O čemu se ne može govoriti, o tome se mora šutjeti» u varijantu: «O čemu se mora govoriti, o tome se ne smije šutjeti». Tematizira li se ono što je opće prihvatljivo i prilagodljivo suvremenim nazorima i trendovima, tada se odabirom tzv. neškodljivih i neosjetljivih tema ne posvećuje dostatna pozornost cjelovitosti i univerzalnosti Evanđelja. Kršćanstvo bi danas trebalo naviještati cjelovitost Kristove istine i spašavati je od razvodnjavanja i reduciranja, Balthasarova je temeljna misao. Koje su teme koje zaokupljaju autora. Ako nas Isus prosvjetljuje, kako je moguće da je tako odsutan. I ako se naglašava njegovu odsutnost, kako se odmah iza toga može govoriti o njegovoj prisutnosti u Crkvi. Balthasar tako piše lucidno o nepoznatom i osobnom Bogu, Bogu koji postaje čovjek, o ljubavi prema Isusu Kristu, trojstvu i budućnosti, zajedništvu svetih, marijanskom principu, tradiciji za koju, primjerice, kaže da je potrebna kao i Pismo, jer se ono tj. njegov sadržaj: Krist uvijek iznova tumači s obzirom na kršćansku egzistenciju. Tako se tradicija ne udaljava od izvora, nego omogućuje da (promatrajući Pismo) uvijek – sada postaje sadašnjost snagom darovanog nam Duha Svetoga. On zatim piše o autoritetu, suodgovornosti, papi danas, o tome kakvog svećenika traži, o sutonu molitve, štovanju Presvetog, o kršćaninu i čistoći, o Crkvi kao caritasu, o ljubavi i zajednici, o kršćanstvu kao utopiji, kršćaninu na određeno vrijeme. U drugoj knjizi Novih pojašnjenja autor piše o suvremenom čovjeku koji govori samo o svom iskustvu, reducirajući na taj način Boga na svoje vlastito iskustvo. Njegov je odgovor da je pravo kršćansko iskustvo Boga kad se ima iskustvo s Kristovim iskustvom Boga. On potom piše i o tome kako se danas relativizira kršćanstvo izjednačavajući ga s ostalim religijama. Ispravan kršćanski individualizam podrazumijeva i više mjesta za osobno iskustvo dok danas prevladava određeni kolektivizam kao bijeg u infantilizam zajednice. Što drži o zloporabama u liturgiji, o ređenju žena, poslanju laika o mučeničkom svjedočenju kršćanina našeg vremena, intrigantne su teme i u drugoj knjizi koju je tako jednostavno nazvao novim. Valja reći da čitajući Balthasarove rasprave otkrivamo u svakoj autora koji daje čvrsta i jasna stajališta o prije nabrojenim temama. On nastoji svugdje pronaći ono trajno, nepromjenjivo, i doista kao da se boji da bi se u vrijeme sveopće relativizacije i racionalizma to isto moglo dogoditi i sa zdravom jezgrom kršćanskoga. Zanimljivo je njegovo mišljenje o tome kako i Bog i ljudi više cijene, na primjer, one samostane u kojima su svi zadaci mnogo teži, u kojima je služenje podvrgnuto strogoći. Težak put privlači najbolje ljude. Teško se odhrvati usporedbi da je tako i s ove Balthasarove dvije teške, ali poticajne knjige.