O knjigama Pojašnjenja i Nova pojašnjenja, Boris Rotar
Hans Urs von Balthasar jedan je od najvećih i najpoznatijih katoličkih teologa prošlog
stoljeća. Njegov pisani teološki opus velik je i svestran, a nastao je trostrukim
poticajom: Modernom zapadnom kulturom, istočnim crkvenim ocima i mističnim iskustvom
Adriane von Speyer. O knjigama Pojašnjenja i Nova pojašnjenja koje je
objavila Kršćanska sadašnjost govori Boris Rotar. Ovaj veliki švicarski katolički
teolog studirao je književnost i filozofiju u Münchenu, Beču, Berlinu i Zürichu, a
teologiju u Lyonu. S 24 godine, 1929. godine, pristupa Družbi Isusovoj da bi bio zaređen
za svećenika 1936., a 1940. godine napušta Družbu Isusovu osnovavši svjetovni Institut
sv. Ivana. Godine 1969. pokreće međunarodni teološki časopis Communio. Polazeći
od misli da se u Crkvi općenito prestalo razmišljati i govoriti o bitnim izazovnim
pitanjima kršćanske egzistencije, može se reći da postoji strah od javnoga, kritičkoga
mišljenja koje ne zna kako odgovoriti na jasnu i zahtjevnu kršćansku poruku. Radi
se i o nesigurnosti i kolebljivosti onih čija je zadaća da promišljaju i izlažu vjeru
u svjetlu objavljenih istina. Onaj tko šuti odobrava, ne suprotstavlja se vladavini
lažnoga ili poluistinitoga, podsjeća Ivan Ivanda pišući o autorovu djelu koje je preveo.
On preokreće i poznatu Wittgensteinovu rečenicu «O čemu se ne može govoriti, o tome
se mora šutjeti» u varijantu: «O čemu se mora govoriti, o tome se ne smije šutjeti».
Tematizira li se ono što je opće prihvatljivo i prilagodljivo suvremenim nazorima
i trendovima, tada se odabirom tzv. neškodljivih i neosjetljivih tema ne posvećuje
dostatna pozornost cjelovitosti i univerzalnosti Evanđelja. Kršćanstvo bi danas trebalo
naviještati cjelovitost Kristove istine i spašavati je od razvodnjavanja i reduciranja,
Balthasarova je temeljna misao. Koje su teme koje zaokupljaju autora. Ako nas Isus
prosvjetljuje, kako je moguće da je tako odsutan. I ako se naglašava njegovu odsutnost,
kako se odmah iza toga može govoriti o njegovoj prisutnosti u Crkvi. Balthasar tako
piše lucidno o nepoznatom i osobnom Bogu, Bogu koji postaje čovjek, o ljubavi prema
Isusu Kristu, trojstvu i budućnosti, zajedništvu svetih, marijanskom principu, tradiciji
za koju, primjerice, kaže da je potrebna kao i Pismo, jer se ono tj. njegov sadržaj:
Krist uvijek iznova tumači s obzirom na kršćansku egzistenciju. Tako se tradicija
ne udaljava od izvora, nego omogućuje da (promatrajući Pismo) uvijek – sada postaje
sadašnjost snagom darovanog nam Duha Svetoga. On zatim piše o autoritetu, suodgovornosti,
papi danas, o tome kakvog svećenika traži, o sutonu molitve, štovanju Presvetog, o
kršćaninu i čistoći, o Crkvi kao caritasu, o ljubavi i zajednici, o kršćanstvu kao
utopiji, kršćaninu na određeno vrijeme. U drugoj knjizi Novih pojašnjenja autor piše
o suvremenom čovjeku koji govori samo o svom iskustvu, reducirajući na taj način Boga
na svoje vlastito iskustvo. Njegov je odgovor da je pravo kršćansko iskustvo Boga
kad se ima iskustvo s Kristovim iskustvom Boga. On potom piše i o tome kako se danas
relativizira kršćanstvo izjednačavajući ga s ostalim religijama. Ispravan kršćanski
individualizam podrazumijeva i više mjesta za osobno iskustvo dok danas prevladava
određeni kolektivizam kao bijeg u infantilizam zajednice. Što drži o zloporabama u
liturgiji, o ređenju žena, poslanju laika o mučeničkom svjedočenju kršćanina našeg
vremena, intrigantne su teme i u drugoj knjizi koju je tako jednostavno nazvao novim.
Valja reći da čitajući Balthasarove rasprave otkrivamo u svakoj autora koji daje čvrsta
i jasna stajališta o prije nabrojenim temama. On nastoji svugdje pronaći ono trajno,
nepromjenjivo, i doista kao da se boji da bi se u vrijeme sveopće relativizacije i
racionalizma to isto moglo dogoditi i sa zdravom jezgrom kršćanskoga. Zanimljivo je
njegovo mišljenje o tome kako i Bog i ljudi više cijene, na primjer, one samostane
u kojima su svi zadaci mnogo teži, u kojima je služenje podvrgnuto strogoći. Težak
put privlači najbolje ljude. Teško se odhrvati usporedbi da je tako i s ove Balthasarove
dvije teške, ali poticajne knjige.