Vijesti iz Crkve i svijeta

Porukom umjetnicima s Drugoga vatikanskog sabora, u utorak 21. veljače započela je svečanost dodjele nagrade Zaklade Pro musica e Arte Sacra. Nagrada je dodijeljena kardinalu Francescu Marchisanu, nadprezbiteru Patrijarhalne vatikanske bazilike, za njegovo zalaganje u zaštiti i očuvanju sakralne umjetnosti. Kardinalu je tako izraženo priznanje za njegovo desetogodišnje iskustvo na tom području. Papa Ivan Pavao II. ga je, 1988. godine, stavio na čelo Papinskoga povjerenstva za zaštitu crkvene umjetničke baštine. Prisjetivši se toga dana u razgovoru za Vatikanski radio, kardinal je kazao kako mu je Ivan Pavao II., kada ga je pozvao na razgovor vezan uz njegovu novu dužnost, rekao: „Ako sam kao krakowski nadbiskup mogao učiniti nešto dobro s onima koji su daleko od Boga, to je zato što sam uvijek započinjao s kulturnim dobrima Crkve koja imaju način izražavanja koji svi poznaju i prihvaćaju, a to je jezik lijepoga“ – prisjetio se kardinal te dodao kako je zadaća sakralne umjetnosti predevangelizacija, jer stvara ozračje za shvaćanje viših stvari na vrlo jednostavan način, primjeren svima.
(6. ožujka 2006. – RV) „Ustanimo i gradimo!“ – znakoviti je naslov priopćenja Stalnoga odbora biskupâ Demokratske Republike Kongo, objavljenoga prošlih dana, u posebno važnome razdoblju za politički i društveni život te afričke zemlje. Riječ je o odlučujućoj promjeni za Kongo; o odlučujućem događaju u povijesti – istaknuli su biskupi izražavajući veliku nadu u „novi Kongo“. Odlučujući događaj su izbori koji će se održati u lipnju, a slijede nakon nedavnoga ustavnog referenduma koji valja smatrati – kako kažu biskupi – važnim za opskrbljivanje zemlje novim strukturama, ali i kao prigoda za izražavanje zadovoljstva s narodom, zbog događaja koji pokazuju da je u tijeku izgradnja demokratske kulture. Podsjetivši na nedavne važne trenutke u političkome životu, biskupi su napomenuli kako je sve to razlog za nadu, međutim, ne mogu se prešutjeti teškoće s kojima se svakodnevno suočava kongoanski narod. Nesigurnost i dalje prijeti mirovnome procesu – napomenuli su biskupi te među različitim problemima, upozorili na slabo plaćenu i slabo opremljenu vojsku koja, umjesto da doprinese miru i sigurnosti, zlorabi svoju moć i postaje prijetnja za građane koje bi trebala štititi. Na političkome planu, biskupi su upozorili na nedovoljno senzibiliziranje pučanstva za nacrt Ustava, te gotovo potpunu nenazočnost političkih stranaka i njihovih predstavnika u glasačkim uredima u vrijeme referenduma o Ustavu. Što se tiče socijalnoga područja, biskupi su upozorili na jednu od najtežih humanitarnih krizâ nakon Drugoga svjetskog rata, ističući kako kongoanska politička klasa treba preuzeti najveći dio odgovornosti za loše upravljanje socijalnom stvarnošću. Među velikim društvenim problemima je sida – upozorili su biskupi koji priopćenje završavaju sa željom da kongoanska država u potpunosti preuzme svoju odgovornost pred poviješću, svjesna bogatstva zemlje ne samo što se tiče prirodnih izvora, već ponajviše ljudi.
(06. ožujka 2006. – RV) U zemljama zapadne Afrike bijeda je sve veća. Stanje je posebice teško u Burundiju i Tanzaniji, ali i u Keniji, Somaliji, Etiopiji i Džibutiju. Misijska agencija Misna i dalje upozorava na veliku bijedu, a UNICEF je prošlih dana objavio da bi milijun i pol djece moglo umrijeti od gladi. Od početka godine, tri i pol tisuće ljudi je, u bijegu iz Burundija, prešlo granicu s obližnjom Tanzanijom, nastojeći pobjeći od suše i gladi – objavilo je Visoko povjerenstvo Ujedinjenih naroda za izbjeglice, koje je pritom istaknulo kako se taj broj neprestano povećava. Međutim, ni Tanzanija nije u stanju zadovoljiti tolike potrebe. Slabe kiše, a slijedom toga nedostatak pitke vode, i vode nužne za obrađivanje zemlje, kao i hrane za životinje, već su godinama veliki problem za brojne zemlje u zapadnoj Africi. Osvrnuvši se u razgovoru za Vatikanski radio na vrlo teško stanje djece, posebice one najmanje, u dobi do pet godina, Donata Lodi, glasnogovornica talijanskoga ogranka UNICEF-a, kazala je kako upravo seljenje tih ljudi donosi brojne dodatne opasnosti za djecu. Prije svega, sve je više djece koja napuštaju školu, a time se gubi bitan oslonac za ishranu djece. Osim toga, čini se da je u nekim područjima u Somaliji, od 104 postojeće škole, još otvoreno samo njih 14. Druge su zatvorene, jer nema više djece. Zbog toga djecu više nije moguće pratiti, a često se događa da tijekom tih masovnih seobâ pučanstva iz jednoga područja zemlje u drugo, koje suša još nije pogodila, djeca izgube i kontakt s obitelji. S druge strane, ta težnja naroda da se preseli, može se razumjeti ako promislimo da je riječ o ljudima kojima ugibanje stoke predstavlja gubitak svakog njihovog izvora od kojega žive – napomenula je na koncu Donata Lodi.