Treći međunarodni seminar „Dominikanci i inkvizicija“

Vjera se ne može braniti zatirući mišljenje i slobodu osobe – opomena je koja dolazi iz razdoblja Inkvizicije, o kojoj se raspravljalo na trećem međunarodnom seminaru naslovljenom „Dominikanci i Inkvizicija“. Skup je prošlih dana završen na Papinskome sveučilištu Svetoga Tome Akvinskoga u Rimu. Na površinu je izišlo svjetlo i tama toga povijesnoga iskustva te pokoja olakšavajuća okolnost koja djelomično ublažuje ono što se dogodilo. Treći međunarodni seminar „Dominikanci i inkvizicija“ pokazao je kako je cijeli dominikanski red bio uključen u represivno djelovanje svetoga Uficija, koji je bio ustanovljen 1542. godine. Djelovanje te ustanove bilo je popraćeno i odgojnom djelatnošću te obranom kršćanstva. Kardinal George Cottier, bivši teolog Papinskoga doma, kazao je za Radio Vatikan, kako je obrana vjere bila temeljna nakana inkvizicije. Ideja je bila spriječiti pravnim sredstvima i nasilnim radnjama širenje hereze. U inkviziciji postoji grješka psihološke naravi: a to je što se mislilo da se fizičkom prisilom može suzbiti širenje ideja. Danas, naprotiv, prinuda podupire širenje ideja. Sigurno je uporaba nasilja kako bi se suzbilo širenje hereze dovela do velikih zloporaba – kazao je kardinal i dodao kako te zloporabe treba razlikovati od drugih dramatičnih stranica povijesti. Imamo povijesno iskustvo velikih totalitarizama koji su progonili ideje na način koji se ne može usporediti s inkvizicijom. Inkvizicija je, doista, bila umjerenija i provođena je misleći na pravičnost i poštivanje prava. Takvo ponašanje nisu imali totalitarni sustavi. Treba imati na umu različit mentalitet i povijesni kontekst te na pravu mjeru svesti Inkviziciju od koje je napravljen mit – istaknuo je kardinal. Na primjedbu kako je papa Ivan Pavao II. tražio oproštenje zbog inkvizicije, otac Carlo Longo, tajnik povijesnoga dominikanskog instituta, odgovorio je kako nije još ozbiljno proučeno to razdoblje. Bilo je osuda, bilo je i smrtnih kazni, ali još se ne može reći koliko je bilo žrtava. Često je ono što čujemo plod „crne legende“, ili je rezultat pravdanja, odnosno „ružičaste legende“. Doista, pouka je negativna. Vjera se predlaže, a ne guši ju se. Ništa se ne postiže ubijajući narod. Europski katolički sustav Katoličke obnove morao se braniti, jer je vladao veliki strah. Branio se sa sredstvima koja je imao na raspolaganju, nažalost, među njima je bila inkvizicija. Inkvizicija je opomena za sadašnje političke sustave koji nastoje silom nametnuti političke ideje. Ideje, i one koje brane istinu, nikad ih ne treba nasilno provoditi. To je glavna pouka koju možemo naučiti od inkvizicije – zaključio je otac Longo.