Salezijanci u Angoli

Jedanaest centara za opismenjivanje, 23 škole, dva centra za strukovno obrazovanje, ured za zapošljavanje, osam liječničkih centara i dvije radionice za analize ostvarili su u Angoli od 1991. godine Salezijanci s Međunarodnom dragovoljačkom udrugom za razvoj. Nakon dvadesetogodišnjega građanskog rata koji je uništio cijele obitelji i gospodarstvo, započela je obnova potpisivanjem mirovnoga ugovora 2002.godine. U Angoli je 70% stanovništva mlađe od 24 godine, većina je nepismena, ali u tri godine zahvaljujući školi Don Bosco povećano je školovanje za 330%. Don Ferdinando, dopredsjednik Međunarodne dobrovoljačke udruge i misionar u Angoli, kazao je za našu radio postaju kako su salezijanci stigli u Angolu tijekom građanskoga rata kad su sela bila napuštena i stanovništvo se preselilo u barakaška predgrađa. U barakama živi oko 700 tisuća ljudi, a u središtu je naselja škola Don Bosco. Napredak naroda se rađa iz kulture, iz njegove slobode izbora. Nepismen čovjek, budući da ne čita, nije u stanju odlučivati; ne može misliti na poboljšanje svoga statusa, prebivališta, osobne higijene ni sudjelovati u problemima zemlje. Zadivljujuća je snaga kojom četvorica salezijanaca pripremaju mjesne animatore, koji danju rade, a navečer poučavaju mlade i odrasle. Oni slijede 20 tisuća učenika. To je stvaran dokaz kako malo ljudi obdarenih dobrom voljom, koji vjeruju u ljudske vrednote, mogu izmijeniti jednu gradsku četvrt, a nadajmo se i državu - kazao je don Ferdinando i dodao kako su prvi opismenjeni tražili da ih se poučava i u vjeri, jer ni vjeronauka nisu imali tijekom rata. Oni su zajedno primili Krštenje i Krizmu. Njihova je radost doista bila velika: Danas se doista osjećam Božje dijete, posjedujem puno čovječje dostojanstvo – govorili su. Tako su govorili premda su i dalje ostali u barakama, to im je u borbi za dostojnim životom davalo snagu. To je najljepša slika Angole koju imam u srcu, a govori mi kako se isplati uloženi trud – zaključio je don Ferdinando.