Kardinal Renato Raffaele Martino, predsjednik Papinskoga vijeća za pravdu i mir, u četvrtak 16. veljače 2006., na Kubi je predstavio Kompendij socijalnoga nauka Crkve

Kardinal Renato Raffaele Martino, predsjednik Papinskoga vijeća za pravdu i mir, u četvrtak 16. veljače 2006., na Kubi je predstavio Kompendij socijalnoga nauka Crkve. Istovremeno s kardinalovim pohodom Kubi, u Havani se obilježava XX. obljetnica kubanskoga Nacionalnog crkvenog susreta, za koju je prigodu papa Benedikt XVI. uputio poruku. U njoj je Sveti Otac ponovio poziv Ivana Pavla II.: „Neka se Kuba otvori svijetu, i svijet neka se otvori Kubi“. Kompendij nije samo cjeloviti sažetak socijalnoga naučavanja Crkve, nego je i izvanredno sredstvo otvaranja i dijaloga s vjernicima drugih religija, i sa svim ljudima dobre volje, a u ostvarenju općega dobra na društvenome i političkome planu, na temelju zajedničkih temeljnih vrednota čovječanstva, poštovanja dostojanstva svake osobe, i zajedničke težnje prema razvoju, pomirenju i miru – istaknuo je kardinal Martino na početku velikoga kubanskog crkvenog skupa i tijekom predstavljanja Kompendija. Kardinal je između ostaloga naglasio kako socijalni nauk Crkve čovjeka uzima u obzir sa svim njegovim konkretnim potrebama, materijalnima i duhovnima, te pokazuje duboki smisao našega zajedničkog života, naše borbe za pravednost, naše patnje zbog podjelâ i nepostojanja mira. U previše zemalja još uvijek nisu zadovoljene potrebe za pravednošću koje se odnose na najosnovnija prava poput pristupa pitkoj vodi, dostojan stan, osnovnu javnu i zdravstvenu pomoć i osiguranje, dok se u drugima zahtijeva zadovoljavanje istančana prava takozvanoga „novog naraštaja“, poput slobodnoga korištenja suvišnoga. Solidarnost predhodi osobnim pravima, a sloboda nije svrha samoj sebi, već u službi zalaganja za druge. Kardinal Martino se posebice osvrnuo na četiri izazova, koji predstavljaju zajedničko područje zalaganja vjernika i onih koji ne vjeruju, u korist čovjeka na bilo kojoj strani svijeta. Prije svega, tu je važan izazov života, koji valja bezuvjetno braniti od začeća pa do prirodnoga svršetka, uz posebnu pozornost prema obitelji, koja je glavni čimbenik budućnosti čovječanstva. Zatim, izazov prehrane, sa suzbijanjem neishranjenosti i siromaštva, koje zahtijeva solidarnost svih bogatih zemalja, kao i razborito i čestito zalaganje zemalja u razvoju, uz zabranu korupcije i lošega upravljanja. Nadalje, izazov mira, koji se postiže primjenjivanjem pravednosti, pomirenja, dijaloga, te prekidom natjecanja u naoružavanju; i na koncu, izazov slobode, s vjerskom slobodom na prvome mjestu, jer je ona temelj za sve druge slobode.