Opća audijencija srijedom

Zbog brojnosti hodočasnika i hladnog vremena, današnju opću audijenciju papa Benedikt XVI. je započeo u Bazilici sv. Petra, a potom zaključio u dvorani Pavla VI., tumačenjem hvalospjeva Veliča, razmišljanje o liturgiji časova koje je papa Ivan Pavao II. započeo 2001. godine. Benedikt XVI. je ponovno pozvao vjernike da prodube temu božanske ljubavi o kojoj je pisao u svojoj prvoj enciklici Bog je ljubav. Posljednje razmišljanje o onome što se posljednje recitira u molitvi Večernje: Veliča. Ovom općom audijencijom papa Benedikt završava ciklus kateheza o psalmima i hvalospjevima, koje je bio započeo Ivan Pavao II. prije pet godina: sustavna kateheza o Psalmima i Večernjoj liturgije časova. Papa je to definirao “tekstualnim hodočašćem” između strofa i pjesama kontemplacije i molitve. Marijin Veliča - pojasnio je Benedikt XVI. oko 9 tisuća osoba u dvorani Pavao VI. – idealna je potvrda, pjesan koja otkriva duhovnost biblijskih anavim siromaha: ”To jest onih vjernika koji su se priznavali "siromasima" ne samo odricanjem od svakoga idolopoklonstva bogatstva i moći, nego i dubokom poniznošću srca, lišenog napasti oholosti, otvorenog za provalu božanske spasonosne milosti. Čitav je Veliča u stvari označen ovom "poniznošću", što se grčki naziva tapeinosis, a upućuje na stajalište konkretne poniznosti i siromaštva”. U pjevanju ovoga marijanskog hvalospjeva, Djevica ima svojevrsni “glas solista” koji priznaje Božja čudesa o svojoj osobi iako nije – pojasnio je Benedikt XVI. – neki samotni i “nutarnji glas” nego Marija je “svjesna kako ima poslanje u korist čovječanstva”. Dakle, glas postaje zajednički: Hvalospjev prelazi na slavljenje snage i pravednosti Božje, koji pokazuje - primijetio je Papa – jedan posebni stil: “On se stavlja na stranu onih posljednjih. Njegov naum je onaj koji je često sakriven pod zamućenim tlom ljudske povijesti, koja je svjedok slavljenja ‘oholica, moćnika i bogatih’. Pa ipak, njegova se tajna snaga na koncu ima otkriti, kako bi pokazao tko su istinski izabranici Božji: ‘oni što se njega boje’, vjerni njegovoj riječi; ‘neznatni, gladni, te Izrael, sluga njegov’, to jest zajednica naroda Božjega koja se sastoji od onih koji su, poput Marije, ‘siromasi’, čista i jednostavna srca”. Tom narodu, tome "malenom stadu" Benedikt XVI. je zaželio da može imati otvorenu dušu poput Marije na Božji poziv: “Neka u našoj duši, u našemu životu Gospodin nađe boravište, i ne samo boravište koje mi nosimo u srcu, nego da nosimo u svijet, tako i mi možemo donositi Krista za naše vrijeme. Molimo Gospodina neka nam pomogne da ga veličamo duhom i dušom Kristovom, kako bismo ponovno donijeli Krista našem vremenu”. Iako s različitim naglascima, Papa je govorio o solidarnosti prema posljednjima i dvjema ovećim skupinama: talijanskim studentima i francuskim hodočasnicima koje je susreo i pozdravio u Bazilici sv. Petra. Na koncu, posebno je pozdravio skupinu biskupa, koji su ovih dana sudjelovali na skupu, što ga svake godine priređuje Pokret fokolara. Papa ih je ohrabrio da prodube sve autentičniju duhovnost zajedništva, koja uvijek treba raspoznavati prezbitersku i biskupsku službu.