Neokatekumeni i liturgijske norme

Bilten “Notitiae” službeno glasilo Zbora za bogoštovlje i sakramentalnu stegu, u zadnjem, tek objavljenome broju, donosi govor pape Benedikta XVI. koji je izgovorio 12. siječnja prigodom susreta s brojnim članovima Neokatekumenskog puta, te pismo koje je mu je Zbor, u ime Pape, uputio 1. prosinca 2005. godine. Kardinal Francis Arinze, pročelnik Zbora, kazao je za Radio Vatikan kako je najbolje pročitati Papin govor donesen u biltenu „Notitiae“ za studeni-prosinac, na stranicama od 554. do 556. Pročitat ću samo onaj dio kad Sveti Otac govori o liturgiji. Bila je to prigoda za radost. Sveti je Otac blagoslovio brojne obitelji Neokatekumenskoga puta prije njihovoga polaska u misije. Između ostaloga, Sveti je Otac rekao: „Važnost liturgije i poglavito svete Mise u evangelizaciji, više su puta isticali moji prethodnici, a vaše dugo iskustvo može potvrditi kako središnjost Kristova otajstva, slavljenoga u liturgijskim obredima, čini povlašten i bitan put u izgradnji živih i ustrajnih kršćanskih zajednica. Upravo kako bi se poduprlo Neokatekumenski put, i učinilo djelotvornijom vlastitu evangelizatorsku akciju u zajedništvu s cijelim Božjim narodom, nedavno vam je Zbor za bogoštovlje i sakramentalnu stegu, u moje ime dao neke norme koje se odnose na slavljenje Euharistije. Nakon probnoga razdoblja koje je dopustio sluga Božji Ivan Pavao II., siguran sam da ćete te norme, koje sadrže što je predviđeno u liturgijskim knjigama odobrenim od Crkve, pozorno izvršavati.“ To su riječi Svetoga Oca. Rekao im je: „Putem tog Zbora sam vam dao upute; držite ih se“, istaknuo je kardinal. Govoreći o uputama kazao je kako je Zbor 1. prosinca 2005. godine, nakon dvogodišnjih razgovora, ako ne i dužih, odgovornima Neokatekumenskoga puta napisao pismo od dvije stranice. Ovdje ću govoriti o bitnome. „U slavljenju Svete Mise Neokatekumenski će put prihvatiti i slijediti liturgijske knjige odobrene od Crkve, bez ispuštanja ili dodavanja ičega“. Ovo je temeljno načelo. Slijediti odobrene knjige, ništa dodavati niti ispuštati. Sve drugo su pojašnjenja i tu ima šest preciznih točaka kako bi se odgovorilo na neke zahtjeve Neokatekumenskoga puta o pitanjima euharistijskoga slavlja. Prvo, o slavlju u subotu navečer: nedjelja je dan Gospodnji. Sveti je Otac odlučio za Neokatekumenski put, bar jednu nedjelju na mjesec, da njihove zajednice trebaju sudjelovati na Svetoj Misi župne zajednice. Za druge nedjelje, Neokatekumenski put svake biskupije treba se dogovoriti s dijecezanskim biskupom. Drugo, mogu se činiti uvodi prije biblijskih čitanja pod uvjetom da budu kratki. I na homiliju, koju treba izreći svećenik ili đakon, može se napraviti prigodni kratki komentar, ali neka nema oblik homilije. I to se može prihvatiti. Zatim, za pružanje mira: dopušta se da se Neokatekumenski put može koristiti dobivenom povlasticom, to jest da to čini prije prikazanja, sve dok se drukčije ne odredi. Što se pak tiče pričešćivanja, Neokatekumenskome se putu daje jedno prijelazno razdoblje, ne više od dvije godine, kako bi prešli od svoga načina primanja pričesti, primjerice posjedani oko stola pripravljenoga u sredini crkve, umjesto posvećenoga oltara, na za cijelu Crkvu normalan način. To znači da Neokatekumenski put treba u dijeljenju Tijela i Krvi Kristove slijediti način predviđen u liturgijskim knjigama. Na koncu, Neokatekumenski put treba upotrjebljavati i sve euharistijske molitve sadržane u misalu, ne samo drugu. Sinteza svega ovoga je da će Neokatekumenski put, u slavljenju Svete Mise, slijediti odobrene liturgijske knjige, imajući u vidiku netom izgovorene upute. To je sadržaj spomenutoga pisma. Na upit zbog čega je došlo do pisma, kardinal je istaknuo kako je pismo proizišlo iz onoga što je u istraživanju Zbora izišlo na površinu kako Neokatekumenski put već godinama slavi Svetu Misu, jer nakon odobravanja njegovih ustanova za razdoblje od pet godina od strane Papinskoga vijeća za laike, drugi su zborovi trebali odobriti ono što je u njihovoj kompetenciji: što se tiče našega Zbora to je područje liturgije. Kako bismo to ispitali imali smo mješovito povjerenstvo osoba Neokatekumenskoga puta i našega Zbora. U diskusiji su izišle na površinu brojne prakse koje oni čine tijekom Mise, to je bilo ispitivano i brojne nisu bile kako to predviđaju liturgijske knjige. To je osnovica. Sve je bilo razmotreno na brojnim zasjedanjima mješovitoga povjerenstva u razdoblju od dvije godine i više. Bila je, na zahtjev Pape, jedna rasprava sedmorice kardinala Rimske kurije, oni su sve ispitivali. Dakle, ovo je pismo završetak svega – kazao je kardinal.