75. godina Vatikanskoga Radija

Duga povijest, koja zahvaća veći dio dvadesetoga stoljeća, govorila je o Drugom svjetskom ratu, šestorici Papa, Drugom vatikanskom saboru, dugoj avanturi Ivana Pavla II., sve do ulaska u treće tisućljeće i nastupa pontifikata Benedikta XVI.. Vatikanski radio, koji je papa Pio XI., zahvaljujući Guglielmu Marconiju, ustanovio 12. veljače 1931. godine, danas proslavlja svoj dijamantni jubilej, odnosno 75 godina svoga postojanja. Toliko prošlih događaja pripovijedanih putem njegovih mikrofona s jednim imperativom - biti na svom povijesnom putu Papin radio i radio opće Crkve. Za dvadesetak dana radio će proslaviti obljetnicu ugošćujući u svome sjedištu Papu Benedikta XVI.. Isusovac otac Federico Lombardi, glavni ravnatelj, govori o Vatikanskome radiju koji će Sveti Otac naći prigodom svoga posjeta. Nadam se da će naći radio u dobrom zdravlju, uvjeren i oduševljen zbog poslanja da bude u službi Pape, Crkve i čovječanstva. Živ radio i pozoran na velike promjene svijeta koji nas okružuje i na tehnologiju komunikacije što je njegova posebnost. Osvrnuvši se na rad Radio Vatikana, kazao je kako radio prenosi na četrdeset jezika. U svijetu ima puno više živih jezika. Bio bih sretan kad bismo mogli povećati njihov broj, ali nažalost, sredstva su ograničena i ne možemo raditi kako bismo htjeli. Vatikanski radio je veoma cijenjen. Često sam začuđen, zacijelo počašćen poštovanjem koje zamjećujem oko nas. Vidi se da je priznat dobar posao obavljan tijekom 75 godina, postavljeni su čvrsti temelji za odnose s brojnim ustanovama i osobama koje su u cijelome svijetu čule govoriti ili su u razno doba uživale u službi Radio Vatikana. Ima onih koji se sjećaju velike usluge za mir, mirovnih i velikog humanitarnoga posla tijekom Drugoga svjetskoga rata - na desetine tisuća sati za izbjeglice i zatvorenike. Neki se sjećaju velikoga zalaganja za zemlje u kojima nije bilo ili još nedostaje vjerska sloboda, ili gdje je uopće nema. Zatim su oni koji priznaju kulturnu raznoličnost, što je pomalo naše obilježje, jer ima i drugih radija primjerice BBC, ili Glas Amerike, ali te radio postaje predstavljaju jedan narod ili izvjesnu kulturu. Dok Vatikanski radio, zna se, želi biti iznad tih vidika, iako su i oni dopušteni, ali su djelomični, on teži perspektivi pravde, univerzalnom naviještanju. Često dobivam pohvalna svjedočanstva, primjerice iz Afrike ili s drugih strana svijeta, čak i iz Italije, zbog našega stajališta zabrinutog za vrednote dobra za čovjeka, naravno i iz kršćanske perspektive – istaknuo je otac Lombardi. Na upit kakav je odgovor lokalnih Crkvi kojima je uglavnom namijenjen rad Radio Vatikana, kazao je kako nažalost neke Crkve ne mogu govoriti. Njihova nam svjedočanstva rijetko prispijevaju, ali kad nam pristignu onda su puna zahvalnosti, kao što se dogodilo padom Berlinskoga zida, kad su brojne Crkve mogle slobodno progovoriti i očitovale su nam, za nas neočekivanom jačinom, svoju zahvalnost. Četrdeset tisuća pisama koja su godišnje pristizala iz Ukrajine kad je pao zid nešto su o tome govorila, a moglo se osjetiti puno više od govora pisama. Brojne lokalne Crkve primaju naše emisije kako bi ih prenosile preko svojih sredstava društvenoga priopćivanja. Veoma sam zadovoljan zbog te integracije. Vidite, radimo zajedno – kazao je. Na upit što znači upravljati zajednicom od 400 osoba koje dolaze iz cijeloga svijeta, kazao je kako to znači iskusiti da smo, kao vjernici, katolici, doista građani svijeta, a to mi u Rimu osjećamo na poseban način. Živjeti ovo ozračje zbog čega smo jedna zajednica, imamo zajedničko poslanje bez obzira na naše različite jezike, ili posebne kulture, poštujući se uzajamno, govoreći i nastojeći zajedno izgraditi način kako bismo odgovorili zajedničkom poslanju, to mi se doista čini zadivljujućim – zadovoljno je istaknuo otac Lombardi. Osvrnuvši se na tehnička sredstva i na tehnologiju, kazao je kako se na Radio Vatikanu veoma jasno doživljava problem odnosa sadržaja i tehnologije. Čini mi se da je to jedan od velikih problema današnjega svijeta, komunikacija u kojemu se umnažaju izvanredna komunikacijska sredstva kako bi se prenijelo, nažalost, siromašne sadržaje. Mi možemo, naprotiv, živjeti s velikim uvjerenjem i radošću da možemo uvijek priopćiti veoma važne stvari, izvanredno lijepe i zanimljive za naše slušatelje. Ne samo sadržaj koji mi priopćavamo, nego i stil koji je uvijek dijaloški, miroljubiv, dubok, uzajamnoga razumijevanja, što je veoma važno, ali nažalost, u svijetu veoma rijetko. Na upit kako vidi budućnost Radio Vatikana, odgovorio je kako je poslanje Vatikanskog radija veoma jasno, a to je služba Papi i čovječanstvu. To ne isključuje kreativnost jer treba pronaći naglaske, moramo birati u velikom mnoštvu poruka koje nam pristižu iz Crkve. Dakle posla imamo, ozbiljan je i težak. Ali ja inzistiram: ideja vodilja je to što Crkva i Evanđelje ima reći u današnjem svijetu, to mi moramo reći i to se ne mijenja, to ostaje isto i u doba Pija XI., u naše doba i ostat će tijekom vremena u kojem će, nadam se, Vatikanski radio nastaviti djelovati. Naravno da mi trebamo biti pozorni mijenjati sredstva, načine priopćivanja. Sa strane Crkve imamo u neku ruku poslanje da budemo, u izvjesnom smislu, specijalisti za to, upravo jer smo uvjereni da imamo reći lijepe i važne stvari i želimo ih znati prenijeti na najbolji način kako bi što učinkovitije stigle, i po mogućnosti do što više braće i sestara koji očekuju tu poruku – zaključio je otac Lombardi.