Ima li u suvremenome svijetu mjesta za Oca?

Ima li u suvremenome svijetu mjesta za Oca? Od tog upita polazi zanimljiv put vatikanista Gianfranca Svidercoschija, čija je knjiga 'U potrazi za Ocem' prošlih dana objavljena u izdanju katoličke izdavačke kuće San Paolo. Autor je pažljiv promatrač crkvene zajednice i civilnoga društva. Napisao je brojne knjige i eseje među kojima je 'Karolova povijest', posvećena Ivanu Pavlu II. po kojoj je napravljen televizijski film o Papinu životu. Gianfranco Svidercoschi je za naš radio kazao kako je otkrio da u svijesti vjernika počinje zamagljivanje Božje slike, te da zbog toga dolazi do površne i neplodne vjere. Mislim da je najgore, ne samo za Katoličku Crkvu, nego za sve religije, prijelaz od neprijatelja broj jedan, odnosno ateizma kao sustava na vjersku ravnodušnost. Koji put je Crkva kao institucija zato odgovorna, jer, primjerice stoljećima je poimanje raja utjecalo na postupno zatamnjenje pojma Uskrsnuća, ili problem spolnoga morala u čijem je središtu Krist želio ljubav. Stoljećima se stavljalo težište na zabrane, dok se u posljednje vrijeme, zahvaljujući papi Ivanu Pavlu II., na raj gleda drugim očima, isto tako i na spolni moral. Novi vidici su gotovo skandalizirali brojne, jer su bili zatočenici vlastitih predrasuda. Možda je u tome odgovornost Crkve, jer nije uspjela pastoralne novine i napretke objasniti na doktrinarnoj razini – kazao je. Na primjedbu kako se čovjek bez Boga osjeća nesretnim, kazao je kako su racionalizam i prosvjetiteljstvo podupirali čovjeka da radi sa svojom slobodom ono što želi, ali su ideologije završile u smeću. Čovjeku može pomoći samo Bog, nestao je i mit znanosti. Ostao je čovjek koji nasumice traži. Zato se ponovno rađa želja za svetim, doista možemo reći da je sveto eksplodiralo, ali je ono koji put krivotvoreno, živi se onako kako nam se prohtije. Tu je velika odgovornost Crkvi jer trebaju podupirati pravu sakralnost koja se rađa. Teško ju je uvijek prepoznati, jer smo bili odgajani držati sakralno odvojeno od svjetovnoga, nadnaravno od naravnog. Ivan Pavao II. nam treba biti uzor kako se ponašati. On je bio Papa Utjelovljenja, on je doista objavio lice Božje. Možda će trebati tražiti današnju sakralnost u svakodnevnoj vjeri – zaključio je Svidercoschi.