77. obljetnica konkordata između Svete Stolice i Italije

Lateranski sporazumi, potpisani 11. veljače 1929. god. zatvorili su otvoreno pitanje između Italije i Svet eStolice nakon događaja iz 1870., parom Rima i njegovog naziva glavnim gradom Italije. Lateranski sporazumi koje je od strane Svete Stolice potpisao Pietro Gasparri i Benito Mussoini kao šef talijanske vlade, sankcionirali su osim jasnih odnosnih kompetencija i različitu narav građanske i crkvene vlasti. Riječ je bila o tri različita akta: Ugovor, Sporazum o financijama i Konkordat. Ugovor je odredio nastanak Države Grada Vatikana, vraćajući tako Papi i njegovim tijelima apostolske vlade punu i vidljivu neovisnost. Sporazum o financijama naložio je Italiji nadoknaditi nanesene štete Svetoj Stolici okupacijom Rima 1870. Konkordat je uređivao pitanja koja su se odnosila na život Crkve na području talijanske države kao što su puna vjerska sloboda, život katoličkih institucija, priznanje vjerskog braka i poučavanje vjerskog nauka u školama. Osim toga 18. veljače 1984 potpisan je ugovor između Svete Stolice i Republike Italije o reviziji Lateranskog konkordata. Na temelju toga ugovora, nije više bilo na snazi načelo, iz Lateranskih ugovora, o katoličkoj vjeri kao jedinoj religiji talijanske države. Inspiratorsko načelo dokumenta revizije Konkordata, kojega su potpisali kardinal Agostino Casaroli i ondašnji predsjednik Vijeća ministara Bettino Craxi, jest onaj dvostrukog suvereniteta: Država i katolička Crkva su, svaka na svome području, neovisne i suverene.