Kardinal Camillo Ruini u petak će u Bazilici svetoga Ivana Lateranskog predsjedati
Misi zadušnici za talijanskoga svećenika ubijenog u Trabzonu u Turskoj
Kardinal Camillo Ruini u petak će u Bazilici svetoga Ivana Lateranskog predsjedati
Misi zadušnici za talijanskoga svećenika ubijenog u Trabzonu u Turskoj. Uz don Andreu,
Crkva oplakuje oca Eliju Koma, isusovca, ubijenog prošle subote u Burundiju, te Mateja
Moralesa, upravitelja misionarske bolnice na Filipinima, kojeg je ubila skupina nepoznatih
osoba. To su mučenici trećeg tisućljeća. Profesor Andrea Riccardi, utemeljitelj zajednice
svetoga Egidija, kazao je za Radio Vatikan kako je don Andrea Santoro išao u Trabzon,
iako su brojni to držali nepotrebnim, kako bi Turcima i narodu očitovao ljubav. Pred
ovim se životom ne mogu davati politička tumačenja. Treba poštovati otajstvo, kršćansko
otajstvo darovanog života. Mislim na ono što je napisao jedan francuski svećenik koji
je pod Pinochetovim režimom ubijen u sukobima u Čileu. „Oni koji ljube, to su oni
koji daruju drugima svoj život, a ne oni koji ga oduzimaju“. Papa Ivan Pavao II. nas
je naučio čitati znakove vremena i gledati koliko ima novih mučenika. Mislim da su
brojni, a Crkva postaje Crkva mučenika. Imamo brojne ideje II. vatikanskog sabora,
Ivana Pavla II., pape Pavla VI. i razrađeno učiteljstvo. Kako živjeti sve to? Sveti
Otac nam sugerira put ljubavi. Put ljubavi jest simpatija za druge ljude i poznavanje
Boga – kazao je. Na primjedbu kako u smrti don Andree brojni vide sukob civilizacija,
a on je radio poput brojnih drugih u tišini kako bi gradio mostove. Je li to njihova
iluzija – zapitao je novinar. Ne vjerujem da je to iluzija. To je kršćanska iluzija
– kazao je i dodao kako je u zapovijedi ljubavi sadržano naše držanje. Govori se o
dijalogu, ali dijalog nije nešto akademsko, dijalog je sposobnost ljubiti i prijateljevati
s drugima. Za nas kršćane biti u tim zemljama znači izvršavati poslanje i svjedočiti
ljubav koja pokazuje kako je kršćanstvo univerzalna religija. Pio XII., nakon II.
svjetskog rata, rekao je kako kršćanstvo nije imperij, a niti uznik neke civilizacije.
Danas imamo kršćanâ u Indiji, pripadnika afričke kulture, zapadnih i istočnih. To
je velika poruka, možda je nesavršena, ali kršćani žele reći kako Bog ljubi svakoga
čovjeka i svaku ženu – istaknuo je profesor i dodao kako se i u prošlom stoljeću,
tridesetih godina, govorilo o sukobu kultura. I onda se je reklo kako kršćanstvo nadilazi
kulturu. To je doista lijepa ideja koju treba živjeti, a žive je oni koji se bore
protiv siromaštva, koji posvuda naviještaju Evanđelje. Za to je potrebna vjera i ljubav.
Mi tražimo da to možemo slobodno činiti, a ima zemalja gdje nema te slobode. Kršćani
su se, nažalost, navikli u XIX. stoljeću trpjeti zbog nedostatka slobode, ali i kad
ona postoji ne odriču se živjeti svoje poslanje, a to poslanje je u biti ljubav -
zaključio je profesor Riccardi.