Papino pismo čitateljima časopisa 'Famiglia cristiana'

„Drage čitateljice i čitatelji časopisa Famiglia Cristiana“ – ovim je riječima papa Benedikt XVI. započeo pismo koje je taj talijanski katolički časopis objavio 1. veljače 2006. godine, zajedno s prvom Papinom enciklikom „Bog je ljubav“. Sveti je Otac objasnio kako tekst enciklike na početku može izgledati malo težak i teorijski, ali ako se nastavi čitati postaje jasna njegova želja odgovoriti na neka vrlo konkretna pitanja kršćanskoga života. Prva je stvar ta da se Boga doista može voljeti, jer se On sam učinio bliskim, štoviše, ušao je u život svakoga – po sakramentima i putem Crkve, čineći to da susretnemo ljude koji prenose Njegovo svjetlo. Ljubav nije samo osjećaj, nego uključuje također volju i razum kako bismo mogli naučiti voljeti Boga svim srcem i dušom. Ljubav ne pronalazimo već oblikovanu, nego ona raste. Mogli bismo reći, mi ju možemo polako naučiti tako da ona sve više obuhvaća svu našu snagu i otvara nam put za ispravan život. Druga je stvar to da doista možemo voljeti bližnjega iako nam je on nepoznat ili čak antipatičan – napisao je nadalje Sveti Otac. Možemo ga ljubiti ako smo Isusovi prijatelji. Ako nam njegovo prijateljstvo malo pomalo postane važno i živo, počet ćemo voljeti one koje On voli, i kojima treba naša pomoć. On želi da postanemo prijatelji njegovih prijatelja, a mi to možemo ako smo Mu u nutrini blizu. Sveti je Otac nadalje napomenuo kako vjera vodi do istinske radosti. Nije istina da nam Crkva sa svojim zapovijedima čini gorkom radost erosa, kao i činjenice da smo voljeni. Kada radost drugoga postane važnija od moje, i kada se ne želi više samo uzeti, već darovati, upravo u tome oslobođenju od vlastitoga ja čovjek pronalazi samoga sebe i postaje pun radosti – napomenuo je Papa. Spomenuvši potom odnos između pravednosti i ljubavi, istaknuo je kako se Crkva ne može odreći karitativne službe, a kršćani koji rade u državnim službama, u svome djelovanju trebaju otvarati uvijek nove putove prema pravednosti kako nitko ne bi trpio zbog bijede. Iako se Crkva, po svojoj naravi, i poštujući državnu samostalnost, ne bavi politikom, ona s druge strane zanosno sudjeluje u borbi za pravednost, donoseći svjetlo vjere tamo gdje je razum zaslijepljen interesima i željom za moći. Međutim, ono što je Svetome Ocu na poseban način na srcu, jest tvrdnja da pravednost ne može učiniti ljubav površnom. Bez obzira na pravednost, čovjeku će uvijek biti potrebna ljubav, koja jedina pravednosti daje dušu. To doista nije potrebno dokazati, u tako izranjenom svijetu u kojemu živimo u ovo naše doba. Svijet očekuje svjedočanstvo kršćanske ljubavi koju nadahnjuje vjera. U našem svijetu, često tako mračnome, uz tu ljubav sjaji Božje svjetlo – istaknuo je na koncu Sveti Otac.