Cijela povijest Crkve jest povijest svetosti, nadahnuta jedinom Ljubavlju koja svoje
vrelo ima u Bogu – istaknuo je u nedjeljnome nagovoru 29. siječnja papa Benedikt XVI.,
komentirajući svoju prvu encikliku. Sveci su svjedoci prvenstva ljubavi u životu kršćanina
– napomenuo je Sveti Otac. U enciklici „Bog je ljubav“, podijeljenoj na dva dijela,
upravo je ljubav čimbenik koji ih povezuje. Ta dvostruka zapovijed, zahvaljujući susretu
s Božjim agape, nije više samo potreba; ljubav se, naime, može zapovjediti,
jer je prije toga ona darovana – istaknuo je Papa. Osvrnuvši se na ljubav, tu vezu
između dva dijela enciklike „Bog je ljubav“, teolog nadbiskup Bruno Forte je naglasio
kako se u prvome dijelu nalazi ljubav koja dolazi od Boga, dok se u drugome dijelu
ta ljubav, inače nemoguća zbog ograničenih mjerâ naše sposobnosti za ljubav, a koju
Bog čini mogućom, u blizini drugih pretvara u povijesne veze – kazao je nadbiskup
napominjući kako tu ne misli na dragocjene i temeljne veze kao što su bračni parovi,
obiteljske i prijateljske veze, nego i na onaj veći, društveni i politički, caritas,
na kojemu se gradi istinsko i pravedno društvo. Tu je Sveti Otac upotrijebio snažan
citat svetoga Augustina: „Nepravedna se vlast svodi na bandu lupeža“ – podsjetio je
nadbiskup Forte. Na upit novinara zašto je Sveti Otac želio istaknuti kako je, poput
službe Riječi i sakramenata, i življenje ljubavi bitan dio poslanja Crkve, nadbiskup
je pojasnio kako s jedne strane postoji opasnost od spiritualističkoga viđenja, u
kojemu izgleda kao da dimenzija liturgije, molitve i sakramenata, kršćanina stavlja
izvan povijesti. S druge pak strane postoji opasnost od čisto socijalnoga i sociološkoga
ograničenja kršćanske ljubavi. Između te dvije krajnosti valja stoga istaknuti da
nam se Bog, koji je ljubav, objavljuje putem sakramentalnoga liturgijskog posredovanja
Crkve. To je Bog koji nas ne zove da budemo izvan povijesti; kao što je On ušao u
povijest, tako i od nas traži da budemo protagonisti povijesti, preuzimajući slobodno
i odgovorno svoje odluke te se tako uključiti u služenje pravednosti. Osvrnuvši se
na koncu na plodove koji se mogu očekivati od ove enciklike, nadbiskup Forte je kazao
kako je prvi plod ponovna pozornost prema pitanju ljubavi, koja često postaje zlorabljena
tema. Osim toga, enciklika podsjeća i na velike riječi Ivana Pavla II. o pravednosti
i miru, poput njegova upozorenja kako nema mira bez pravednosti, praštanja i dijaloga;
stoga nema mira bez opće poslušnosti istini. Sve to znači da nema mira bez ljubavi
– napomenuo je nadbiskup Forte te kao treći plod istaknuo obnovu Crkve, koja se vraća
prema središtu, prema ljubavi, ponovno pronalazi zanos i radost, te predlaže svima
radost i ljepotu Boga koji je ljubav.