Uz liturgijska čitanja Četvrte nedjelje kroz godinu razmišlja velečasni Pavo Jurišić
Isus po svom običaju subotom odlazi u sinagogu. Tako je jedne subote pozvan da govori
zajednici, a on ih počne naučavati, i to «kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci».
Njegova riječ ima neku unutarnju snagu. Nije to riječ tek tako izgovorena da se nešto
rekne. Nije ni riječ pismoznanaca, kako se izgovara s katedre ili koji put s propovjedaonice
da ispadne što «mudrija» kako bi slušateljstvo uživalo ili (možda) pljeskalo. Njegov
nauk koji naviješta nije špekulativna domišljotina, nego poruka koja slušatelje pogađa
posred srca. A tako može govoriti samo onaj koga je Bog pozvao, koga je poslao i koji
ima nalog od Boga. Ono što se dalje događa jest nešto s čim slušatelji nisu računali.
Među njima se nalazio netko tko je bio opsjednut zloduhom, koji ne može dopustiti
da se u tom trenu u Božjoj kući naviještaju silna Božja djela. Taj zloduh, osjećajući
kako mu se bliži kraj, da mu moć slabi, jer se očitovala spasonosna svemoć Božje ljubavi,
započinje vikati. Vika od koje čovjeka podilaze trnci. «Što ti imaš s nama, Isuse
Nazarećanine? Došao si da nas uništiš?» No uz to dolazi i priznanje: «Znam tko si:
Svetac Božji!» Isus mu zaprijeti da umukne i da iziđe iz čovjeka. Na što on još jednom
potrese čovjeka, te povika iz svega glasa i iziđe iz njega. Svi koji su to promatrali,
prestrašiše se. A tko i ne bi?! Sigurno da je ovdje riječ o silnom, ali u isto vrijeme
spasonosnom Božjem djelu koje ulijeva nadu. Isus raskrinkava moć zloga, ali ne da
ostane i dalje prisutna, nego da bi je svladao, da bi je nadjačao, jer zloduh nema
nikakve moći nad njim! Naravno da ova oslobađajuća Božja ljubav prema čovjeku i njegova
nadmoć nad silama tame djeluje oslobađajuće i na nas. On je došao da nam navijesti
blizinu Kraljevstva nebeskoga. I nas želi izbaviti od vlasti zloga. Taj novi početak
djeluje u nama od trena kada smo primili krštenje. Mi se zovemo i jesmo djeca Božja.
Ako ostanemo s Bogom povezani, onda se ničega ne trebamo bojati. Ništa nam ne može
nauditi, jer je Isus moćniji od svih sila zla. Slično se događa i u sakramentu Ispovijedi,
kad nas svećenik u ime Kristovo odriješuje od grijeha, onda nas oslobađa od svake
krivnje, pa smo tako oslobođeni od svih zlih duhova kojima smo opsjednuti. Dok čitamo
ovaj izvještaj evanđelja, onda to ne činimo zato da bismo u svijetu živjeli u strahu,
nego radi činjenice koja nam se ukazuje, a to je da nema nikakve sile nečiste, nikakvog
zloduha kojega Krist svojim dolaskom nije nadvladao. Jer Krist Kralj vlada, Krist
pobjeđuje, Krist Kralj vječno kraljuje! Vječna je ljubav njegova! On nam daje da živimo
u njegovoj radosti i njegovu miru. Zato ne dajmo mjesta zlu u srcima našim. Neka nas
ništa ne rastavi od ljubavi Božje. Neka nam Majka Božja bude zagovornica. Ona je satrla
glavu zmiji, starom zmaju. Nju je Otkupitelj svijeta posvetio u prvom trenu njezina
začeća. Kad god smo u njezinoj blizini, onda smo blizu Kristu, svome pravom životu.
On je vječni Sin Božji, a u njegovoj smo ljubavi sigurni za sva vremena i u vječnosti.
Amen.