Utvrđivanje eventualne ništavnosti ženidbe treba biti postupak koji u „razumnome vremenu“
uvijek nastoji spojiti dobro osobâ o kojima je riječ, s ljubavlju prema istini, te
pritom nikada ne zanemariti napore oko pomirenja – kazao je, između ostaloga, papa
Benedikt XVI. sudcima Rimske rote, koje je primio 28. siječnja, u prigodi početka
njihove Sudske godine. Kanonski postupak za utvrđivanje ništavnosti ženidbe sredstvo
je u služenju istine, kako bi se pravovremeno ustanovilo pravedno viđenje, a ne učinila
zamršenijom, ili čak prijepornom nesloga koja je supružnike dovela do sudca Rimske
rote. Sveti je Otac odmah u temelj svojega razmišljanja o postupcima za ništavnost
ženidbe postavio ljubav prema istini, i upravo na toj razini – kazao je Papa – valja
pronaći zajedničku točku između pravnih potrebâ i potrebâ osobe. S jedne se strane
čini – primijetio je Sveti Otac – da su oci koji su sudjelovali na sinodi o Euharistiji,
u listopadu prošle godine, pozvali crkvene sudove da se založe kako bi vjernici koji
nisu crkveno vjenčani mogli regulirati svoje bračno stanje i pristupiti euharistijskoj
gozbi. S druge pak strane, kanonski zakoni i nedavna Uputa kao da postavljaju ograničenja
na taj pastoralni poticaj, kao da su pravne formalnosti postupka važnije od pastoralnih
ciljeva. Kanonski postupak utvrđivanja nevaljanosti ženidbe u stvari je sredstvo za
utvrđivanje istine o bračnoj vezi. Stoga mu svrha nije uzaludno kompliciranje života
vjernikâ, a još manje povećavanje svadljivosti, nego samo služenje istini. (…) Taj
je postupak, upravo u svojoj bitnoj strukturi, ustanova pravde i mira – istaknuo je
Sveti Otac. Stoga utjecanje kanonskome postupku, u nastojanju utvrđivanja onoga što
je pravedno, ne samo da ne želi pooštriti sukobe, nego ih želi učiniti humanijima,
tražeći objektivno odgovarajuća rješenja. Kako bi se postigli takvi rezultati, potrebno
je da sudci Rimske rote zajamče objektivnost, pravovremenost i djelotvornost svojih
odlukâ. Objektivnost ne znači oduzeti nekome neko dobro, već utvrditi i štititi pripadnost
dobara osobama i ustanovama – kazao je Papa te napomenuo kako se toj tvrdnji, koja
vrijedi za svaki postupak, u slučaju ništavnosti ženidbe dodaje još jedna, specifičnija.
Tu, naime, nema dobra oko kojega se spori, i koje treba dodijeliti jednoj ili drugoj
strani. Predmet postupka je objasniti istinu o tome vrijedi li ili je ništavna jedna
konkretna ženidba, odnosno stvarnost na kojoj se temelji ustanova obitelji i koja
u najvećoj mjeri zanima Crkvu i građansko društvo – istaknuo je Sveti Otac. Osvrnuvši
se potom na pastoralnu dimenziju, Papa je istaknuo kako je traženje istine o nerazrješivosti
ženidbe ponekad usmjereno prema potrebama pojedinca, i to zbog iskrivljenoga osjećaja
solidarnosti. Takvo ponašanje može izgledati pastoralno, ali ono u stvari ne odgovara
dobru ljudi i same crkvene zajednice. (…) Upravo je zbog toga lažna služba koja se
može ponuditi vjernicima i nekršćanskim bračnim parovima koji su u nevolji, jačajući
u njima, možda samo prešutno, težnju prema zaboravu nerazrješivosti vlastite veze
– kazao je Sveti Otac te na posljetku istaknuo kako pastoralna osjetljivost treba
pomoći u nastojanju sprječavanja nevaljanosti ženidbe kada se pristupa vjenčanju,
te se založiti kako bi bračni parovi riješili svoje eventualne probleme i pronašli
put pomirenja.