2006-01-27 18:25:37

Mediji o Papinoj enciklici


Objavljivanje prve Papine enciklike „Bog je ljubav“ snažno je odjeknulo u medijima. Talijanski katolički dnevnik 'Avvenire' sažeo je encikliku u rečenicu: „Istinita novost: Bog nas ljubi“. U enciklici Sveti Otac pruža jedinstven pogled na stvarnost ljubavi: tijelo i duh, ističe, ne treba stavljati u oprečnost, različiti vidici ljubavi, eros i agape, čine jedinstvenu stvarnost – ljubiti Boga i bližnjega – u stvari je jedna zapovijed. U Bogu se – ističe Papa – podudaraju eros i agape, eros je strastvena ljubav, ljubav koja želi, koja bira: Bog je – kaže sveti Otac – onaj koji strastveno ljubi. Agape je ljubav koja ne traži samu sebe, nego drugoga, ljubav koja besplatno dariva sve do života, do križa. Način na koji Bog ljubi postaje mjerilo ljudske ljubavi. U toj vjernosti jest radost čovjeka, koji je pozvan ljubiti bližnjega kako bi se susreo s Bogom. Sveti Otac se pita: „može li se zapovjediti ljubav“? Bog nam – istaknuo je Benedikt XVI. – ne naređuje osjećaj koji ne možemo pobuditi u samima sebi. S druge pak strane osjećaji odlaze i dolaze. Osjećaj može biti predivna početna iskrica, ali on nije punina ljubavi.“ Bog nas prvi ljubi, i čini da iskusimo njegovu ljubav, kao odgovor na tu doživljenu ljubav u nama se rađa ljubav. Odgovor koji zahtijeva privolu našega uma i volje: ljubav dakle uvlači sve čovječje mogućnosti u proces koji se ne zaustavlja: ljubav nema kraja; ona se preobražuje tijekom života, sazrijeva. Osobni susret s Bogom u molitvi i sakramentima, slušanju Riječi i služenju braći vodi zajedništvu volje, misli i osjećaja s Bogom, čija volja stoga ne biva nametnuta, zapovjeđena izvana: naša volja i volja Božja sve se više poistovjećuju, onda raste prepuštanje Bogu, a Bog postaje naša radost. Dakle, samo u tom slučaju ljubav može biti tražena jer je prije darovana. Taj proces – pojasnio je Sveti Otac – stiže do osjećaja i uči nas gledati Kristovim očima. Njegov prijatelj postaje moj prijatelj. Ali, ako u svom životu potpuno zanemarimo pozornost prema drugome, želeći biti samo pobožan i izvršavati svoje vjerske dužnosti, onda se ispražnjuje i odnos s Bogom. Onda je taj odnos korektan, ali bez ljubavi. Samo nas raspoloživost ići u susret bližnjemu, očitovati mu ljubav, čini osjećajnim pred Bogom. Ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu je nerazdvojiva – ističe Sveti Otac. Papa je u prvome dijelu enciklike ustrajan na jedinstvu ljubavi u stvaranju i povijesti spasenja, u drugom dijelu se zaustavlja na vježbanju ljubavi od strane Crkve kao zajednice ljubavi. Monsinjor Vittorio Nozza, upravitelj Talijanskoga Caritasa, kazao je za Radio Vatikan kako je u enciklici istaknuto da karitativna dimenzija pojedinca i zajednice ne odgovara samo potrebama osobe, nego postaje također navješćujuća djelatnost. Dakle, dobro djelo je odgovor potrebi bližnjega, ali je istovremeno sredstvo naviještanja Evanđelja, odnosno ljubavi Kristove. Temeljeći karitativni vidik u riječi, u Euharistiji, Papa je istaknuo kako je ljubav u naravi Crkve, nije nešto izvan njezinoga životnoga puta, nego je korijen njezinoga postojanja – istaknuo je Nozza. Na primjedbu kako je Papa želio istaknuti razliku između kršćanskoga zalaganja i filantropije, kazao je kako enciklika postaje za nas i za svijet, za sve koji se zauzimaju za bližnjega, trenutak provjere upravo stoga jer, nošeni djelovanjem možemo izgubiti iz vidika ono što je korijen, temelj svjedočenja ljubavi, zato moramo biti pozorni da nazočnost čovjeka vjere u povijesti, uzimajući na sebe teret drugih, ne bude samo čista i lijepa potpora braći u teškoćama, nego da to bude način govora, življenja vlastitoga svjedočenja ljubavi. Nazočnost, djelovanje i svjedočenje postaju naviještanje življenoga Evanđelja. Slavljenje Euharistije je u otajstvu Božje milosti, i zato Benedikt XVI. govori kako će ljubav preobraziti svijet jer je sposobna dospjeti svuda, čak tamo gdje se riječ ne može izgovoriti, ali način postojanja i djelovanja mogu značiti više i od riječi – zaključio je monsinjor Nozza.







All the contents on this site are copyrighted ©.