Krštenje je dar vječnoga života

Na blagdan Krštenja Gospodinova, kojim završava Božićno vrijeme, Sveti je Otac u Sikstinskoj kapeli krstio 10 djece, obnavljajući tako tradiciju dragu Ivanu Pavlu II., koji je običavao na taj blagdan osobno podijeliti sakrament Krštenja nekolicini novorođenčadi. Tako se jučer ponovno na tom svetom mjestu mogao čuti dječji plač, nakon dvije godine tijekom kojih obred nije održan zbog bolesti pape Wojtyłe. Zanemarivši pripravljeni tekst, Sveti je Otac cijelu homiliju izgovorio improvizirajući, i pritom prije svega objasnio da je Krštenje dar vječnoga života, koji mi nismo u stanju dati tijekom nepoznate budućnosti, te se stoga pouzdajemo u Gospodina kako bismo od Njega primili taj dar. Dijete se po Krštenju uvrštava u društvo prijateljâ koje ga neće nikada napustiti u životu ni u smrti, a to je društvo prijateljâ Božja obitelj koja u sebi nosi obećanje vječnosti. Ta će ga obitelj uvijek pratiti u danima trpljenja, u mračnim noćima života, pružit će mu utjehu i svjetlost, te pokazati pravi put, pružiti prijateljstvo i dati život. To društvo, potpuno pouzdano, nikada neće nestati. Nitko od nas ne zna što će se dogoditi na našem planetu, u našoj Europi, u sljedećih 50, 60, 70 godina, ali jedno je sigurno – Božja će obitelj uvijek biti nazočna, i tko pripada toj obitelji nije nikada sam, uvijek posjeduje sigurno prijateljstvo Onoga koji je život – naglasio je Sveti Otac. Zbog toga i u naše doba valja reći 'da' Kristu, životu, a 'ne' zlu i smrti. Možemo reći da je i u naše vrijeme nužno reći 'ne' kulturi kojom prevladava smrt. To je protukultura koja se izražava, primjerice, u drogi, bijegu iz stvarnosti prema varljivome, prema prividnoj sreći koje se pokazuje u laži, prijevari, nepravdi, kao i omalovažavanju drugoga, solidarnosti i odgovornosti za siromašne i one koji trpe. Osim toga, takva se prividna sreća izražava u seksualnosti koja postaje čista zabava bez odgovornosti, i koja čovjeka pretvara u stvar, te ga se više ne smatra osobom u osobnoj vjernoj ljubavi, već on postaje roba – upozorio je Papa te potaknuo da tome prividnom obećanju vjernosti, prividnom raskošnom životu koji je u stvari samo sredstvo smrti, toj 'protukulturi' kažemo 'ne' kako bismo njegovali kulturu života. Ona se pak izražava u pristajanju uz Deset zapovijedi Božjih, koje nisu zabrane nego veliko viđenje života. One znače 'da' Bogu koji daje smisao, 'da' obitelji, životu, odgovornoj ljubavi, solidarnosti i društvenoj odgovornosti, kao i pravednosti i istini. To je filozofija života, te kultura života koja postaje konkretna, lijepa i može se primijeniti u zajedništvu s Kristom – kazao je Sveti Otac.