Crkva i društvo

Svjedočenje nade Ivana Pavla II. dalo je odlučan poticaj izboru brojnih mladića i djevojaka koji su odlučili ući u sjemeništa i novicijate – kazao je kardinal Ruini, predsjednik Talijanske biskupske konferencije, u homiliji na svršetku godišnjega skupa Nacionalnoga centra za zvanja. Prvi neslužbeni podatci, čini se da potvrđuju rast zvanja u Italiji. Riječ je o dragocjenom daru koji ulijeva nadu u zalaganje Crkve, po kardinalovom mišljenju, koji je istaknuo potrebu moliti Gospodina kako bi povećao tu vitalnost zvanja. Kardinal je također pohvalio, za njihov rad u lokalnim Crkvama, više od 800 nazočnih upravitelja, članova dijecezanskih i pokrajinskih ekipa, te animatora zvanja. Hrabri me to što se 800 osoba u Italiji brine o tako važnom vidiku za budućnost – kazao je kardinal i dodao – Samo onda kad stvarno ljubimo, u sebi osjećamo Krista. Stoga u pastoralu za zvanja treba ujediniti stvarnost solidarnosti, ljubavi prema braći s intimnošću odnosa s Kristom.
Dosje agencije Zbora za evangelizaciju naroda ističe neka posebno kritična stanja položaja djece. Dokument ističe zauzimanje Crkve na tom području. Djeca stanuju u barakama, rade u rudnicima, pretražuju smetlišta. Primorana su na prostituciju ili su na prvoj borbenoj crti u ratu. Žrtve su Side, zapuštenosti i neznanja. U takvoj situaciji dijete postaje stvar, predmet trgovine koji za brojne predstavlja izvor profita. Milijun i 200 tisuća maloljetne djece uvučeno je u trgovinu ljudskim bićima. Posao vrijedan milijardu i 200 milijuna koji nudi tržištu nove robove posvajanja i vađenja organa. „Repromaterijal“ dolazi iz siromašnih zemalja, u onim bogatim se nalazi veći dio tržišta. Za brak, prostituciju i ropstvo, godišnje se proda i kupi 4 milijuna djevojčica. Ta je pojava najraširenija u indijskome okružju. Tu ima pola milijuna djevojčica prostitutki, oko 7 tisuća godišnje ih izveze Nepal. Okvir užasa koji zamagljuje djetinjstvo djevojčica ne svršava ovdje: svake godine – stoji u dokumentu – dva milijuna djevojčica podvrgnuto je sakaćenju spolnih organa. Drugo zabrinjavajuće poglavlje je 120 milijuna djece na ulici. Polovica ih je na južnoameričkom kontinentu, 30 milijuna u Aziji. Nakon raspada Sovjetskoga Saveza, ta je pojava i u većim europskim gradovima u porastu. To su uglavnom djeca u dobi od 5 do 16 godina, a ima ih i od 3 – 4 godine. Brojni rade na selekciji otpada na ogromnim smetlištima velikih gradova. Osim toga, unatoč nadzoru, djecu se iskorištava u teškim poslovima, jer su raspoloživa i malo ih se plaća. Prema podatcima Ujedinjenih naroda to se odnosi na 211 milijuna djece u dobi od 5 do 14 godina, većim dijelom u Aziji. Rade u nezdravim uvjetima i bez ikakvih prava. U dokumentu se govori o „ne građanima“. Procjenjuje se da barem 50 milijuna djece u zemljama u razvoju nije upisano u matice rođenih. U Aziji ima, prema procjeni UNICEF-a, 24 milijuna neupisane djece, a u subsaharskoj Africi 28 milijuna. 300 tisuća djece je unovačeno i ratuje u zaboravljenim ratovima u više od 40 zemalja. Za njih je preživljavanje lutrija, a teško je iscijeliti rane duše i pamćenja. Rat je - stoji nadalje u dokumentu – ostavio iza sebe milijun siročadi, šest milijuna hendikepiranih. Od 15 do 20 milijuna osoba godišnje nastrada od nagaznih mina, svaka peta osoba je dijete. To je beskrajni rat koji djeca vode, a ne razumiju zašto. UNICEF i Svjetska zdravstvena organizacija ističu kako su najmlađi najviše žrtve gladi. Svake godine ih zbog toga premine šest milijuna, dok ih je više od 400 tisuća neishranjeno. Od Side premine godišnje 500 tisuća djece. To su samo neki od podataka objavljenih u dosjeu agencije Fides.
Pakistanski i indijski službenici u četvrtak su započeli dvodnevne pregovore za otvaranje druge željezničke prometnice kako bi povezali zapadnu Indiju s južnim Pakistanom. Željeznička poveznica je zbog zategnutih odnosa i oružanih sukoba između dvije zemlje prekinuta 1965. godine. Službenici pregovaraju – prenosi agencija AsiaNews – o izdavanju viza i sigurnosti. Nova će veza biti važan dodatak već postojećim vezama – izjavio je glasnogovornik indijskoga Ministarstva vanjskih poslova. Odnosi su se između dvije zemlje popravili početkom 2004. godine, a to je omogućilo otvaranje prometnica i rast trgovine.
Velika većina od 12 milijuna domorodaca, raspoređenih u 24 meksičke države, živi u uvjetima krajnjeg siromaštva, sa sedamdeset centi eura dnevno, bez pristupa osnovnim uslugama, poput električne energije, zdravstva i obrazovanja – stoji u izvješću Nacionalnoga saveza domorodaca koje je prenijela agencija Misna. Više od 60 plemena u zemlji podvrgnuto je diskriminaciji i društvenome isključivanju, što je u očitoj suprotnosti s Ustavom. Ni jedan razvoj neće biti potpun ni prihvatljiv sve dok 13% meksičkoga stanovništva bude držano izvan gospodarskoga i društvenog života zemlje – stoji u izvješću. U područjima s većinskim domorodačkim stanovništvom, prosječna životna dob je 64 godine, a dječja smrtnost je 40 na tisuću, dvostruko u odnosu na ostalo stanovništvo. Uz obrazovanje – procjenjuje se da je jedan i pol milijun domorodaca starijih od 15 godina nepismeno – zabrinjavajuće je stanje u pravosuđu. Više od 1300 domorodaca je, zbog krađe stoke ili jaja kornjača, bez suđenja zatvoreno po meksičkim zatvorima. Po mišljenju Sandre Canas, djelatnice Centra za antropološku sociologiju, „glavni problem domorodačkog stanovništva ostaje marginalizacija ne samo gospodarska nego i kulturna. Ne želi se priznati niti zaštititi njihov način života.
Novi papinski teolog iznenađen izborom
Novi teolog Papinskoga doma p. Wojciech Giertych, nakon imenovanja na tu dužnost, za radio Vatikan je izjavio kako je imenovanjem bio "vrlo iznenađen". Misli li na svoga prethodnika, švicarskoga teologa i kardinala Georgesa Cottiera, ne smatra da se nalazi na takvome teološko-intelektualnome nivou kakvog bi zahtijevala ta zadaća, rekao je taj 54-godišnji dominikanac i dodao da će sada ponovno morati započeti teološki studij. Pater Giertych je do sada predavao kolegije iz moralne teologije na rimskome dominikanskom sveučilištu "Angelicum". Prema vlastitom priznanju, u posljednje je vrijeme mnogo putovao pa zbog toga u dovoljnoj mjeri nije mogao pratiti teološku literaturu. Zbog toga je htio uzeti godinu dana predaha kako bi upoznao teologiju u Oxfordu te kako bi posjetio braću redovnike koji vode studijski centar u Ukrajini. Gotovo šaleći se taj je redovnik u radijskome razgovoru rekao kako će sada, u novoj zadaći za Svetu Stolicu, "imati mnogo vremena za čitanje".
Teologu Hasenhuettelu oduzeta i katedra
Teologu Gottholdu Hasenhuettelu, nakon što je poslije Ekumenskoga crkvenoga zbora 2003. godine bio suspendiran od vršenja svećeničke službe, nedavno je biskup Reinhard Marx iz Triera oduzeo i katedru te više ne smije poučavati u ime Katoličke Crkve. Dekret biskupa Marxa taj je teolog javnosti pokazao u utorak 3. siječnja. Hasenhuettel je za vrijeme Ekumenskoga crkvenoga zbora 2003. godine predvodio zajedničku službu Večere Gospodnje s kršćanima evangelicima te je pritom i nekatolike pozvao na pričest. U srpnju 2003. godine zbog toga je suspendiran od svećeničke službe, a u prosincu 2004. Vatikan je odbio njegovu žalbu. U obrazloženju Kongregacije za nauk vjere, koje je potvrdio papa Ivan Pavao II., kaže se kako u Hasenhuettelovu postupku u Berlinu radilo o "teškoj povredi". Biskup Marx svoju je odluku opravdao činjenicom da teolog nije pokazao spremnost promjene te da ustrajava u svojim stajalištima. "Vaša posljednja pisanja, također ono od 8. prosinca 2005., zorno pokazuju da s Vaše strane nema nikakve promjene, da i dalje svoja stajališta smatrate ispravnima te da ne vidite nikakvog razloga da zbog toga uvažite crkvenu disciplinu u pitanju koje je dovelo do Vaše suspenzije", piše biskup Marx u pismu od 2. siječnja te dodaje kako onaj tko je u bremenitim stvarima suprotnoga stava od crkvenoga autoriteta, a nije spreman poštivati crkveni red, nema pravo "poučavati u ime Crkve". U izjavi za njemačku katoličku novinsku agenciju KNA Hasenhuettel je u srijedu rekao kako će se zbog oduzimanja katedre obratiti papi Benediktu XVI. te da će iscrpiti sva pravna sredstva koja mu stoje na raspolaganju. Pritom je izrazio bojazan kako jedva da računa na pozitivan ishod svoga postupka. Taj 72-godišnji teolog pritom je rekao kako je za njega taj događaj "bolan" te kako će nakon četrdeset godina u crkvenoj službi sada ostati nijem.
Lice koje „zadivljuje“, privlači, jer gleda u oči, prodire u dušu i traži odgovor – kazao je nadbiskup Bruno Forte, govoreći o svetom Licu, platnu koje se čuva od 1506. godine u talijanskome gradiću Manoppello. Upravo je prije Božića, 22. prosinca 2005., nadbiskup Bruno Forte službeno otvorio Jubilej svetoga Lica. Relikvija je jedinstven slučaj na svijetu, jer bez obzira s koje se strane gleda, otisak Kristova Lica je identičan, niti su zamjetni tragovi boje. Slika zadivljuje, jer poziva na dubinu otajstva, promatra ispitujući s blagošću i ljubavlju. Potrebna nam je ljubav koju Kristovo lice otkriva, osobni i izravni odnos prosvjetljenja i ljepote. Tko hodočasti u taj gradić čini istinsko duševno hodočašće koje kulminira u odabiru ljubavi i vjere, koje Kristovo lice zahtijeva od nas, jer je ono objava neizmjerne ljubavi, odnosno milosrđa koje se ostvaruje po sakramentu Pomirenja – stoji u nadbiskupovoj jubilarnoj poruci. Tijekom jubileja, koji traje do 7. siječnja 2007. godine, moći će se dobiti potpuni oprost.