Uz liturgijska čitanja nedjelje Krštenja Gospodinova razmišlja vlč. Pavo Jurišić

S današnjom nedjeljom, kada Crkva slavi blagdan Krštenja Gospodinova, završava se Božićno vrijeme. Naravno, tajna utijelovljenja Gospodinova i njegovoga silaska među ljude treba stalno ostati u srcima našim. Upravo je ovaj Božji silazak među ljude, njegov čudesni zahvat u ljudsku povijest bitni sadržaj kršćanske vjere. Crkva danas slavi svečano uvođenje Otkupitelja u njegovu mesijansku službu. Svakako da je Sin, isto kao i Otac u zajedništvu s Duhom Svetim od vječnosti. Ali Isus Krist kao čovjek započima svoj život u vremenu, začet je po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, te je svojim utijelovljenjem stupio u službu posredništva između Boga i čovjeka. On je po svom utijelovljenju Krist, pomazanik. Bog je u svojoj dobroti izabrao dan kada će ta Kristova mesijanska služba biti objavljena svijetu. Bilo je to na dan kada se neka čudna masa ljudi spuštala niz obale rijeke Jordana da u njezinim vodama prime Ivanovo krštenje. Tim je činom Ivan pripremao ljude na Kristov dolazak. Pozivao ih je na obraćenje, a ljudi su ga slušali i bili spremni na pokoru, pa su se zaputili do vode da se očiste od onoga što im se kao prljavština grijeha zalijepilo za dušu, te već od truleži zaudara. U toj se masi nalaze razni društveni slojevi, ljudi svakojakih zanimanja, čak i oni koji su kao grješnici bili obilježeni i potisnuti na rub društvene i vjerske zajednice Izraela. Oni prilaze, a Ivan ih uranja u bistru vodu Jordana, ukazujući im da im se ovim obrednim pranjem grijesi peru, te iz vode izlaze okupani u Božjoj ljubavi kao novi, duhovni ljudi. Naravno, ovo Ivanovo krštenje nije bilo sakramenat, nego priprava za budući sakramenat. On sam kaže: «Ja vas, doduše, krstim vodom, ali dolazi onaj koji će vas krstiti Duhom Svetim». U tu se povorku umiješao i Isus, koji se kao i svi drugi pokornici spušta u Jordan da ga Ivan krsti. Za Ivana veliko iznenađenje: Trebalo bi da ti mene krstiš, a ti dolaziš meni. Isus mu daje do znanja kako je dostojno da se ispuni sva pravednost, sve što je potrebno da se Božja moć objavi ljudima, da nam se očituje njegova mudrost i njegova ljubav. Dok se Isus nalazio u vodama Jordana, nebo se otvara, Duh Sveti silazi, a iz neba glas se ori: «Ovo je Sin moj ljubljeni, u njemu mi sva milina». Nebeski Otac objavljuje da je poslao Isusa kao Otkupitelja ljudi. Prikladno je da se na ovu svetkovinu i mi prisjetimo svoga krštenja. Zapravo, svaki put kad ruku uranjamo u blagoslovljenu vodu, prisjećamo se svoga krštenja, onoga trenutka kad nas je milost Božja oprala i darovala nam božanski život, kada smo po krštenju urasli u Krista i postali djeca Božja. Zato s punim pravom i s Kristom svojim Otkupiteljem i bratom smijemo Bogu upravljati svoj glas i oslovljavati ga Abba, Oče, ili još umiljatije «tata». Krštenjem smo preporođeni, nanovo rođeni za život s Bogom. Krštenje je kao vrelo, živo vrelo koje izvire u nama, a Duh Božji u nama čini sve što je dobro i spasonosno. Upravo nam je zato potrebno da živimo snagom ove krsne milosti! Nasljedujući Krista kao kršćani ili Kristovi trebamo vršiti volju Božju i služiti ljudima u ljubavi. Neka krštenje koje smo jednom primili očituje snagu Presvetog Trojstva u čije smo ime kršteni, a neka nas njegova milost ispunja i prati. Molimo i Majku Božju Mariju, koja je i naša nebeska Majka, neka nam svojim zagovorom pomogne i neka nas prati na putu u nebesko kraljevstvo, koje je Bog pripravio onima koji ga ljube. Amen.