U ovo božićno vrijeme, a i općenito tijekom prvih osam i pol mjeseci papinstva, papa
Benedikt XVI. često je izgovorio riječ „radost“. Radost je prva riječ Novoga zavjeta;
ona je pravi božićni dar – kazao je Sveti Otac. Radost je mogućnost svakoga potpuno
se povjeriti Kristu koji je istinska radost sposobna ispuniti prazninu u srcu suvremenoga
čovjeka, u ovome svijetu kojim vladaju strah, neizvjesnost i patnja. Na upit novinara
Vatikanskoga radija što je radost za kršćanina, otac Raniero Cantalamessa, propovjednik
Papinskoga doma, napomenuo je kako smo mi ljudi toliko naučeni povezivati riječ 'radost'
s nekim ljudskim, često materijalnim, iskustvima, da nam je teško zamisliti unutarnju,
duhovnu radost koja, osim toga, ima i prednost u tome što nije podložna nestalnosti
događaja, kao što to jesu ljudske radosti. Za kršćane radost je na početku Evanđelja.
Navještaj o Isusovome rođenju započinje riječima: Javljam vam veliku radost. Kršćanska
je radost spoznaja da imamo Oca na nebesima, i štogod se dogodilo nikada neće dovesti
do potpune propasti čovjeka i radosti ljubavi. Jer, ljudsko iskustvo pokazuje da je
prava radost uvijek vezana za iskustvo ljubavi – kazao je o. Cantalamessa. Isus nam
je dao usporedbu koja sve kaže. Kršćanska radost – kaže Isus – sliči onoj žene koja
rađa. To je radost koja je uvijek vezana uz trenutak žrtve. Radost i bol uvijek su
povezani u životu ljudi – kazao je nadalje o. Cantalamessa. Zna se da nakon radosti,
posebice pretjerane i neumjerene, gotovo uvijek dolazi žalost. Kršćanstvo je preokrenulo
taj poredak. Dok u ljudskome iskustvu užitak prouzrokuje potom žalost, u kršćanskome
iskustvu žalost, križ, žrtva ili odricanje prouzrokuju radost. Međutim, veličina je
u tome što je na taj način radost posljednja riječ u ljudskome životu. A ta će radost
– kako nam vjera kazuje – trajati vječno – istaknuo je o. Cantalamessa.