Kršćanski korijeni Europe

Na srednji vijek se gleda kao na razdoblje mračnjaštva, kao na dugu noć čovječanstva. Profesor Franco Cardini, stručnjak za srednjovjekovnu povijest, kazao je za našu radio postaju kako su humanisti shvaćali srednji vijek kao razdoblje koje dijeli klasiku od njezinoga ponovnog otkrivanja. Osuda se srednjeg vijeka, kao kršćanske epohe, pojavila u doba prosvjetiteljstva. Prosvjetitelji su kao i humanisti petnaestog stoljeća, bili vjernici na svoj način, u njihovu se načinu 'biti kršćanin' pripremao proces laicizma, a jedan vidik laicizma jest suprotstavljanje kršćanstvu. Na upit što obilježava srednji vijek, profesor je istaknuo kako rimska tradicija obilježava 10 stoljeća srednjega vijeka. Uporaba latinskoga jezika, kao jezika prava i rimske kulture, jamči identitet srednjega vijeka. Kršćanstvo je proželo tu kulturu i dalo joj kvalitativni skok. Potom su pridošli novi narodi: Kelti, Germani i Slaveni. Oni su unijeli pozitivnih novina, isto se dogodilo u kontaktu sa židovskom dijasporom i islamom. Živa nazočnost kršćanstva vezivno je tkivo u tom mozaiku vrednota. Pojam osobe nastaje u grčkoj kulturi, ali osobna odgovornost, neponovljivost osobe, njezina društvena uloga, kvantiteta obveza i tijesno povezanih prava, razvijaju se u svijetu kršćanske kulture vezane uz rimsko pravo. Prava i ovlasti su povezani s odgovornošću osobe. Kršćanstvo nije izradilo platformu ljudskih prava odvojenu od ljudskih obveza, prije svih onih prema Stvoritelju. Kad je demokratična suvremenost pokušala predložiti uređenje društva bez Boga, tog trenutka su dovedeni u pitanje rimski i kršćanski temelji na kojima se održavalo samo društvo. To je istočni grijeh modernoga doba, koji mi ne možemo zaboraviti, jer su njegove vrednote nezamislive bez kršćanskoga kvasca – zaključio je profesor Cardini.