(15. prosinca 2005 – RV) Priznato je 67. čudesno ozdravljenje u Lourdesu. Još
daleke 1952. godine Anna Santaniello, srčana bolesnica s teškoćama disanja i govora,
te oteklinama na nogama, unatoč protivljenju liječnika, zaputila se s bolesničkim
hodočašćem u Lourdes. Tada je imala 42 godine. Tijekom putovanja stanje joj se toliko
pogoršalo da su liječnici odlučili smjestiti ju u jednu rimsku bolnicu. Ona se usprotivila
liječničkom savjetu i nastavila je putovanje. Liječničko povjerenstvo 1952. godine
nije postiglo jednoglasnost u priznavanju čudesnoga ozdravljenja. Ove je godine nadbiskup
Salerna Gerardo Pierro ponovno pokrenuo postupak provjere čudesnoga ozdravljenja,
koji je okončao s priznavanjem čuda. Anna Santaniello, koja danas ima 94 godine, kazala
je za našu radio postaju: Toliko sam zahvalna Gospi, jer mi je brat od iste bolesti
preminuo u 29., a sestra u 33. godini. I meni je svećenik podijelio sakrament Umirućih,
a ja sam unatoč svemu rekla – želim hodočastiti. Ako trebam umrijeti, želim umrijeti
gledajući Gospu. Kad su me htjeli skinuti s vlaka u Rimu, molila sam se glasno Gospi
– tako da me čuje: „Presveta Djevice, sad mi trebaš pomoći, žele me skinuti s vlaka!“
Tad sam vidjela kao nekakvu sjenu koja mi je govorila na uho: „Nemoj ih slušati, idi,
idi!“ Svi su molili za mene. Dali su mi da poljubim Gospin kip koji i danas držim
na oltariću. Kad smo stigli u Lourdes, iznijeli su me na nosilima iz vlaka i spustili
u vodu koja je bila hladna. Nakon nekoliko minuta osjetila sam toplinu oko srca. Osjetila
sam mir. Podigla sam se, a nositelji su me htjeli ponovno staviti na nosila. Tad sam
rekla: „Idite pomoći drugima, jer ja sad mogu sama.“ Otišla sam na trg. Služila sam
bolesnike za ručak. Popodne se, u četiri sata, s Presvetim Sakramentom održavala procesija
za bolesne, išla sam u procesiji, pjevajući… - kazala je Anna.