Kardinal Tucci o Drugome vatikanskom saboru

Na svetkovinu Bezgrješne, papa Benedikt XVI. je u Bazilici svetoga Petra slavio svetu Misu prigodom 40. obljetnice svršetka Drugoga vatikanskog sabora. Papa Pavao VI. točno je prije 40 godina slavio prigodnu svetu Misu zaključivši Drugi vatikanski sabor, u povijesti Crkve 21. ekumenski, koji je Ivan XXIII. otvorio 11. listopada 1962. godine. Kardinal Roberto Tucci, teolog na Saboru, kazao je za našu radio postaju kako se veoma dobro sjeća govora pape Ivana Pavla II. na početku sabora. Veseli se majka Crkva – to su bile njegove prve riječi. Papa je jasno rekao kako ne očekuje Sabor osuda, nego radije priželjkuje govor o milosrđu negoli onaj o osudama. Stoga je onom čuvenom rečenicom predlagao da saborske odluke imaju pastoralni vidik, 'jedna je stvar baština same vjere, to jest istine sadržane u našoj doktrini, a drugo je oblik s kojim se one iznose, zadržavajući ipak njihov smisao i važnost'. Potom je uslijedila veoma važna rečenica: „Treba pridati veliku važnost tom obliku i ako bude potrebno trebat će strpljivo ustrajati u njegovoj doradi i morat će se pribjeći jednom načinu predstavljanja koji je sukladniji Učiteljstvu čije je obilježje pretežno pastoralno. Na upit jesu li saborski oci bili svjesni povijesnoga trenutka, kardinal Tucci je kazao kako oni u početku saborskih radova nisu očekivali tako snažan zaokret kakav je izišao na koncu sabora. Prvo razdoblje Sabora je poslužilo oblikovanju saborske većine za snažnu obnovu utemeljenu na vjernosti i razvojnom kontinuitetu. Na upit što je sabor bio za Crkvu i svijet, kazao je kako je to bio toliko važan događaj da je i sam De Gaulle rekao da je bio najvažniji događaj XX. stoljeća. To je bio za Crkvu, jer je ona sagledana u svjetlu biblijskoga, ekumenskog i antropološkog gibanja koje je već bilo u životu Crkve, ali je trebalo plod tog gibanja uzdignuti na razinu crkvenoga učiteljstva kako bi se obnovila samosvijest Crkve nasuprot velikim problemima suvremenoga svijeta, te problemima naviještanja evanđeoske poruke u takvom svijetu. Veoma mi je draga ona rečenica koju je izrekao Ivan XXIII., kad su ga optužili kako je objavljivanjem enciklike „Pacem in Terris“, iznevjerio Evanđelje: „Ne mijenja se Evanđelje, nego ga mi počinjemo bolje poznavati.“ Drugi vatikanski sabor je bio ogromni napor osuvremenjena crkvenoga učiteljstva, u najsvečanijem obliku, onome ekumenskoga sabora. Obnovljeno je predstavljanje Crkve u pastoralnome vidiku koji više odgovara teološkoj zrelosti postignutoj u desetljećima prije sabora i očekivanjima suvremenoga svijeta – kazao je kardinal. Na upit što ga najviše podsjeća na sabor, odgovorio je kako je za njega najvažniji dokument 'Dei Verbum'. Vjerujem da je prvenstvo Riječi, Svetoga pisma, poglavito Krista kao Božje riječi najvažnije, ali ne mogu zaboraviti dokumente koji su unijeli najveće novine. Sigurno je 'Lumen Gentium' unijela najviše promjena, poglavito kad je riječ o kolegijalnosti, a i toliki drugi vidici. Snažan je tekst tog dokumenta kad govori o spasenju nekrštenih, čak i nevjernika. U njemu se insistira na spasenju koje Krist nudi svima, po načelu da je On spasio sve ljude. Čini se kao da se treba naći put kako bi se otvorila vrata ili mogućnost spasenja ne samo nekršćanima, nekatolicima nego i nevjernicima. Osvrnuvši se na dokumente o ekumenizmu, vjerskoj slobodi, dijalogu s drugim religijama, poglavito sa Židovima, kazao je kako su oni stvorili velike teškoće onima koji imaju stari mentalitet. Sabor je naveliko razvio crkveni nauk, imajući u vidiku njegov kontinuitet, obzirom na neke probleme, koji i dan danas stvaraju teškoće nekim katolicima, koji se ne prepoznaju u njegovim dokumentima. Na primjedbu kako je Benedikt XVI. rekao da treba primijeniti Sabor, te kako neki zazivaju novi sabor, kazao je pak kako smo još daleko od potpune primjene Drugog vatikanskog sabora, možda nismo čak ni otkrili svu njegovu snagu. U povijesti Crkve prihvaćanje rezultata jednoga sabora traje desetljećima. Stoga držim preuranjenim govoriti o novom saboru kad još nismo usvojili i proveli saborsko naučavanje Drugoga vatikanskog – kazao je kardinal i dodao kako je sabor očitovao crkvenu sposobnost slobodnoga dijaloga i usvajanja svega onoga što je teologija proizvela u desetljećima prije sabora, naravno prihvaćajući sve ono što je zrelo. Vjerujem da Crkva još ima u saboru sredstva da ide naprijed. Kad se govori kako se treba oprijeti onima, ili ih osuditi, koji zastupaju kako je sa saborom prekinut kontinuitet između predsaborske i postsaborske Crkve, želim reći da se dogodio diskontinuitet, ali ne obzirom na bit crkvenoga vjerovanja. Kad bi uskrsnula jedna osoba koja je živjela prije sabora, rekla bi da se Crkva promijenila. Dakle, razvila se, nije bilo diskontinuiteta nego kontinuitet u razvoju. Napravljen je veliki iskorak naprijed. S pravom je Ivan Pavao II., čak u svojoj oporuci, inzistirao na ostavštini koju nam sabor stavlja na raspolaganje, koja nam treba služiti kao kompas u trećem tisućljeću. Istim putom od samoga početka ide i Benedikt XVI. – kazao je kardinal Tucci.