U ovo vrijeme Došašća crkvena zajednica, dok se pripravlja za proslavu velikoga otajstva
Utjelovljenja, pozvana je ponovno otkriti i još bolje proučiti svoj osobni odnos s
Bogom, kazao je Benedikt XVI. u nedjeljnom podnevnom nagovoru. Latinska riječ “adventus”-
nastavio je Papa - odnosi se na Kristov dolazak, te na prvo mjesto stavlja Božje približavanje
čovječanstvu, na što je svatko pozvan odgovoriti vlastitom otvorenošću, iščekivanjem,
traženjem i prianjanjem. Upravo kao što se Bog u svojoj slobodi vlastan objaviti i
darovati, jer je pokrenut samo ljubavlju, tako je i ljudska osoba slobodna u davanju
svoga pristanka, premda doliči dati taj pristanak. Bog očekuje odgovor ljubavi. Ovih
nam dana bogoslužje, kao savršeni uzor takvoga odgovora, predstavlja Djevicu Mariju,
koju ćemo sljedećega četvrtka, 8. prosinca proslaviti u otajstvu Bezgrešnoga Začeća. Djevica
je ta koja ostaje u stavu osluškivanja, uvijek spremna izvršiti volju Gospodinovu,
te je primjer vjerniku koji živi u traženju Boga. Toj temi, kao i odnosu između istine
i slobode, II. vatikanski sabor posvetio je pažljivo promišljanje. Posebno su u tom
smislu koncilski oci, upravo prije četrdeset godina, potvrdili Izjavu koja se bavi
pitanjem vjerske slobode, odnosno pravom osoba i zajednica da mogu slobodno tražiti
istinu i ispovijedati svoju vjeru. Početne su riječi toga dokumenta “dignitatis humanae”,
po čemu je dokument i dobio naslov. Vjerska sloboda proizlazi iz jedinstvenoga dostojanstva
čovjeka, koji je, među svim stvorenjima ovog svijeta, jedini u stanju uspostaviti
slobodan i svjestan odnos sa svojim Stvoriteljem. “Po svom su dostojanstvu - kaže
Koncil - svi ljudi, jer su osobe, to jest obdareni razumom i slobodnom voljom... gonjeni
vlastitom naravi i vezani moralnom obavezom da traže istinu, u prvom redu onu kaja
se tiče religije”. II. vatikanski sabor, tako, iznova potvrđuje tradicionalni katolički
nauk po kojem čovjek, ukoliko duhovno biće, može spoznati istinu, pa stoga ima i dužnost
i pravo tražiti je. Postavivši ovaj temelj, Koncil izrazito ustraje na vjerskoj slobodi,
koju mora biti zajamčena, kako pojedincima, tako i zajednicama, uz poštivanje zakonitih
zahtjeva javnoga reda. Ovaj koncilski nauk, nakon četrdeset godina, još je uvelike
aktualan. Doista, vjerska je sloboda daleko od toga da bude svuda i činjenično zajamčena:
u nekim slučajevima ona je onemogućena iz religioznih ili ideoloških razloga; u drugim
slučajevima, premda na papiru priznata, u stvarnosti je spriječena od strane političke
moći ili, na himben način, kulturnom prevlašću agnosticizma i relativizza, istaknuo
je Benedikt XVI. i zavapio: Molimo kako bi svaki čovjek mogao u potpunosti ostvariti
svoj religiozni poziv, što ga nosi upisana u svojem biću. Neka nam pomogne Marija
da prepoznamo u liku betlehemskog Djetešca, začetoga u njezinu djevičanskom krilu,
božanskoga Otkupitelja koji je došao na svijet kako bi nam objavio istinski lik Boga.