Uputa Zbora za katolički odgoj o merilima odabira svećeničkih zvanja

Danas je u Vatikanu objavljena Uputa Zbora za katolički odgoj o mjerilima odabira svećeničkih zvanja obzirom na osobe s istospolnim težnjama, imajući u vidiku njihovo pripuštanje u sjemenište i na sveto ređenje. Papa je odobrio Uputu i naredio da se objavi. Crkva drži prikladnim ne pripustiti u sjemenište ni na ređenje one koji očituju istospolne težnje ili podupiru takozvanu homoseksualnu kulturu. Svećenik sakramentalno predstavlja Krista, Glavu, Pastira i Zaručnika Crkve. Zbog te suobličenosti s Kristom, cijeli svećenikov život treba biti nadahnut darivanjem cijele svoje osobe Crkvi i istinskoj pastoralnoj ljubavi. Kandidat za ređenje treba postići osjećajnu zrelost koja će mu omogućiti razviti istinski osjećaj očinstva prema povjerenoj mu crkvenoj zajednici. Crkva sada, premda duboko poštuje te osobe, drži da se one nalaze u takovom stanju koje teško priječi pravilan odnos prema muškarcima i ženama. Ne treba zanemariti negativne posljedice koje mogu proizići iz ređenja osoba s duboko ukorijenjenim istospolnim težnjama. Ako je riječ o istospolnim nagnućima koja imaju obilježje prolaznosti, poput onoga, primjerice, još nedovršene mladenačke zrelosti, ona ipak trebaju biti otklonjena barem tri godine prije đakonskoga ređenja – stoji u dokumentu. Sama želja da netko postane svećenik nije dostatna i ne postoji pravo na primanje svetoga reda. Crkva odlučuje tko je prikladan za sjemenište, koga će pripusti na ređenje, odlučuje tko ima tražene kvalitete. Podrazumjeva se – stoji nadalje u dokumentu – da je sam kandidat prvi odgovoran za svoj odgoj. Bilo bi stoga krajnje nepošteno da kanditat prikrije vlastitu homoseksualnost kako bi, unatoč svemu, pristupio ređenju. Tako neiskreno držanje ne odgovara duhu istine, lojalnosti, i raspoloživosti što treba resiti onoga tko se drži pozvanim da kao svećenik služi Kristu i Crkvi. Važan zadatak u raspoznavanju prikladnosti za ređenje ima duhovni vođa. Premda je vezan tajnom, on u obavljanju svoje zadaće predstavlja Crkvu, obvezan je vrjednovati sve kvalitete osobnosti i uvjeriti se da kandidat ne očituje spolne smetnje koje su u suprotnosti sa svećeništvom. U dokumentu se također potvrđuje razlika između istospolnih čina i nagnuća. Istospolni su čini smrtni grijesi, po sebi nemoralni i protivni naravnome zakonu, stoga ne mogu biti opravdani ni u jednom slučaju. Istospolne duboko ukorijenjene težnje koje se susreću kod određenoga broja muškaraca i žena, nisu grijesi, ali su ipak objektivna neuredna nagnuća i često su, i za njih same, kušnja. Takve osobe treba prihvatiti s poštovanjem i ljubaznošću; u razgovoru s njima treba izbjegavati svaki znak diskriminacije. One su pozvane da vrše volju Božju i da ujedine žrtvi Gospodnjega križa teškoće koje mogu susresti. Na koncu se Upute poziva biskupe i odgovorne da pozorno vrše odabir kako bi Crkvi jamčili prikladne svećenike, istinske pastire po srcu Isusovu.