Došašće je vrijeme iščekivanja; očekujemo Gospodina koji dolazi. Glavna svrha kršćanske
nade ne može biti ništa drugo. Ipak, Došašće i Božić dva su kršćanska događaja koji
su danas često prekriveni ostacima i bukom konsumističkoga društva – kazao je za Vatikanski
radio nadbiskup Angelo Comastri, Papin vikar za Državu Grad Vatikan. Božić je jedan
od kršćanskih blagdana koji se možda najslabije razumije, - pojasnio je nadalje nadbiskup
- jer kršćanski je Božić trenutak u kojemu vječni Bog ulazi na prstima u ovo opako
vrijeme. On dolazi siromašan, ulazi blago i s istinskom snagom koju Bog posjeduje,
a koja je snaga razoružane dobrote. Zašto se Isus rađa siromašan? Valja krenuti od
velike Isusove objave: Bog je ljubav. Ali, ako je Bog ljubav, Bog je beskrajan dar,
jer ljubav je dar. I ako je ljubav dar, Bog je dar, i tu je prijelaz: tko daruje ne
posjeduje upravo stoga što daruje. Bog je onaj koji ne posjeduje jer Bog je sav dar.
Jedino djelo za koje je Bog sposoban jest djelo darivanja. Bog je beskrajna nesebičnost.
Upravo zbog toga što se u potpunosti daruje, Bog ne posjeduje; Bog je siromašan. Jasno
je da se sve to sabire na Križu, na kojemu pronalazi i svoj najveći izraz – kazao
je nadbiskup Comastri. Osvrnuvši se na koncu na svoju posljednju knjigu pod naslovom
"Pripremi kolijevku, Božić je", nadbiskup se prisjetio riječi Angela Silesija, protestanta
koji je živio u XVII. stoljeću, postao katolikom, svećenikom i franjevcem, koji je
jednoga dan napisao: "Krist bi se u Betlehemu mogao roditi ne samo jedanput, već dva,
tri, deset, stotinu, i tisuću puta; ali ako se ne rodi u tvojemu srcu, uzaludno je
da se rodi u Betlehemu. Kristovo rođenje je blizina Boga koji je ušao u povijest,
ali sada i taj događaj treba ući u naša srca. Mi smo danas kolijevka, Betlehem, mi
smo mjesto na kojemu Isus traži gostoprimstvo. Bog želi ući u nas, ali – kako je rekao
Sveti Otac – Bog ne dolazi uzeti, već dati – pojasnio je nadbiskup Comastri.