Uz liturgijska čitanja I . nedjelje kroz godinu razmišlja don Mihael Prović

Bdijte nad svojim srcima da ljube! (Mk 13, 33-37)
Prvom nedjeljom Došašća započinje nova liturgijska godina i sveto vrijeme od četiri tjedna priprave za Božić. U Došašću se prisjećamo Kristovog prošlog dolaska među nas ljude kada se Isus Krist, Bog, ponizio i rodio kao čovjek od Djevice Marije u malenom gradiću imenom Betlehem da bi nas grešne ljude, izgubljene u lutanju putovima ovoga svijeta, vratio na pravi put ljubavi i mira koji nas vodi k Ocu, koji nas vodi životu u Kraljevstvu nebeskom. U Došašću se pripremamo i za ovogodišnji blagdan Božića gdje kroz četiri nedjelje želimo pripremiti, poravnati, popraviti put do našega srca. Srce je stvoreno da voli, da ljubi, da uzvraća ljubavlju na ljubav ali je stvoreno i da bude ljubljeno. Nema čovjeka koji ne želi biti voljen i koji nije potrebit ljubavi svojih bližnjih. Čovjek današnjeg vremena kao da se razočarao u ljubav, postao je hladan, bezosjećajan, strah ga je ljubiti, jer okruženje gdje živi više ne ljubi. Na ljubav se ne uzvraća ljubavlju. Kao da je sramota ljubiti!? Koliko je očeva i majki dalo svoje živote za djecu, a danas u svojoj starosti ostaju sami po gradovima, selima ili po staračkim domovima. Toliki će roditelji i ovog Božića biti tužni i zaboravljeni od svoje djece. Koliko je na svijetu djece koja nisu osjetila pravu obiteljsku i roditeljsku ljubav, jer su roditelji narkomani, alkoholičari, problematični i bezosjećajni mame i tate koji zanemaruju svoju djecu. Koliko je bračnih parova koji su se zaklinjali na ljubav, a nekoliko mjeseci života u braku potaklo ih je na rastavu koja za posljedicu donosi pitanje u očajničkom kriku: kako više ikoga voljeti? Kako danas voljeti, kada je moderan čovjek zaboravio da i on ima srce? Srce je zaraslo u grijesima, u sebičnosti, osobnim interesima, egoizmu, te ne može u takvom stanju ljubiti. Svi putovi do srca su zarasli, nepristupačni i ako neka zraka ljubavi i krene prema takvom srcu ne uspijeva se probiti kroz gusto raslinje grijeha. U današnjem svijetu ljubav više nije ljubljena, a moderan čovjek čezne za zrakom ljubavi kao žedan čovjek za vodom. Bez ljubavi nema života. Možemo li nešto poduzeti i promijeniti da oživimo srce modernog čovjeka od kronične bolesti oholosti i sebičnosti? Možemo li potaknuti lavinu ljubavi da se na ljubav počne uzvraćati ljubavlju? Možemo li očistiti putove grijeha, slabosti i mana koji su neprohodni da postanu prohodni i da srce modernog čovjeka počne kucati ljubavlju za sebe i druge? Došašće je vrijeme u kojemu možemo doći do svog srca, očistiti sve zarasle putove. U ispitu savjesti i sakramentu Iispovijedi te izvršenom pokorom našem ćemo srcu omogućiti da voli i da bude voljeno. Isus nam je ostavio sakramente Ispovijedi i Pričesti da nas trajno potiču na ljubav prema Bogu i bližnjima. O, čovječe probudi se, vrati se sa zalutalog puta k Ocu te u ovoj pripravi za Božić kroz četiri nedjelje Došašća ražari svoje srce da ljubi Boga i svoje bližnje. Bdij nad tom ljubavlju. Srce je stvoreno da ljubi kucajući za druge. Samo na tom putu ljubavi možemo doživjeti radost Božića.