Nevolje s odsutnim Bogom Francoisa Varonea knjiga je u nakladi Kršćanske sadašnjosti o kojoj govori Boris Rotar

Ova knjiga pristupačnim, često slikovitim i poetičnim jezikom obrađuje teško pitanje o našoj spoznaji Boga. Autora je duga pastoralna praksa poučila zamkama ove objektivno teške teme. Kako bi razjasnio teške slike koje se vežu uz ovu temu, on postavlja radnu hipotezu koja je po njegovu mišljenju provediva. On razlučuje Boga religije od Boga vjere. Autor pastoralnoj stvarnosti ili kršćanskoj egzistenciji ne nameće unaprijed određene kategorije. Njegova je hipoteza proizvod promišljene pastoralne prakse i strogoga istraživanja gotovo spontanih slika i refleksa koji ometaju približavanje Bogu. Za Varonea religija označava sve ono što ne ulazi u područje koje je omeđeno Isusovim djelovanjem prema onima kojima je, s ljudskog gledišta, oduzeta svaka nada, a često i svako dostojanstvo. Izbor, držanje, ponašanje, vjerovanje, uvjerenja potječu iz temeljnih stožera Novoga zavjeta, koji se neprekidno pozivaju na ono što Evanđelja govore o Isusovim stajalištima. Ono što ne ulazi u to područje pretočeno je u aktivu religije. Religija, dakle, nije nipošto unaprijed definirana, iako autor opravdano uspostavlja korelaciju između pojmova religija i vjera, u situacijama koje su potpuno neovisne o bilo kakvom konkretnom pozivanju na Pisma. Tu ambiciju ilustrira najvažniji dio djela. Autor se ne boji smiono, ali uvijek s mnogo nijansi, zauzeti stajalište o problemima koji su već sto puta proučavani poput onog o odnosu ljudske slobode prema slobodi Božjoj. Preuzetno je o tome govoriti kao da čovjek prihvaća njegovo stajalište - o Bogu znamo samo ono što nam on kazuje. Pisac to zna i stoga pobija naše predodžbe koje Bogu pripisuju naše neuroze i daje prednost snagama što traže druge interese osim sretne slobode čovjeka, rekao je lucidno o ovoj knjizi Christian Duquoc. Iz hipoteze autora proizlazi - piše on - nešto zdravo, zbog čega bi se moglo zanosno zavoljeti kršćanstvo, kada ga pred našim očima svakodnevno ne bi izobličavala tolika licemjerja, klonuća i sitničavosti. Ova knjiga odražava petnaest godina proučavanja, susreta, predavanja, sjednica s laicima, studentima i svećenicima. »Mogao sam opaziti kako se u intelektualnom i egzistencijalnom smislu ne može izgraditi ništa čvrsto, ništa slobodno ni vedro, dok se ne suočimo s odsutnošću Boga i dok je zahvaljujući evanđelju ne shvatimo i ne prihvatimo» kaže autor. Treba postati Božji suradnik - kaže Varone. U pogledu metode, njegova knjiga stoji na pola puta između previše teškog znanstvenog izlaganja i isto takvog popularnog prikaza u kojemu se previše štedjelo na argumentaciji. To je knjiga za čitanje, ali prvenstveno za rad. Vrijednost ovog teološkog djela nije u tome da sve kaže i sve objasni niti da sve stavi na svoje mjesto, nego da bude rad koji predlaže proboj potaknut nekim temeljnim opažanjima koja nastoji vrednovati jasno i neposredno, a u važnim pitanjima katkada i bezobzirno.