Papa Ivan Pavao II. proglasio je ovu godinu «Godinom Euharistije». Za tu prigodu izdao
je posebnu encikliku o odnosu euharistije i Crkve. To je Papina 14. enciklika koju
je simbolički popisao na Misi Posljednje večere na Veliki četvrtak 2003. godine u
bazilici sv. Petra. O knjizi Ilije Čabraje «Ja sam kruh živi» o Euharistiji u Ivanovu
evanđelju govori Boris Rotar. Za Papu Euharistija nije samo liturgijsko slavlje
već «sažetak otajstva Crkve». U njoj je sadržan - kako on kaže - izvor i vrhunac cijeloga
kršćanskog života. Ona je izraz ljubavi Isusa prema njegovoj Crkvi. Papa sa žaljenjem
uočava da postoje zloporabe koje vode potamnjivanju zdrave vjere i katoličkog nauka
o tom divnom sakramentu. Ono se katkad živi kao obični bratski susret za stolom. Euharistija
je prevelik dar - piše veliki Poljak - da bi trpjela dvosmislenosti i obezvrjeđivanja.
Krivo poimanje Euharistije javlja se već u ranom kršćanstvu, ustvrđuje autor ove knjige.
Ivanova zajednica već u 1. stoljeću izložena je izazovima gnostičke sekte koja sumnja
u realnost Euharistije i ne prihvaća ju. Ova se studija bavi opisom ustanovljenja
Euharistije u Ivanovu evanđelju. Sam izvor joj je Isusov govor o kruhu kao kruhu živome.
Nakon poprilično iscrpnih analiza tog evanđelja koje je Čabraja podijelio u pet poglavlja
naslovivši ih Čudesno umnoženje kruhova, Veliki objaviteljski govor, Euharistijski
govor, Razdor među učenicima i Isus pere noge učenicima, a u kojima se pozabavio i
analitičkim čitanjem i tumačenjem strukture teksta, on zaključuje kako Ivan ne donosi
posebno izvješće o Posljednjoj večeri i uspostavi Euharistije. On za razliku od sinoptika
pitanje Euharistije smješta u drugi kontekst i daje mu vlastiti teološki naglasak.
Najdojmljiviji sakramentalni karakter Euharistije - kaže on - nalazi se u «euharistijskom
govoru». Isus tako za sebe kaže da je kruh živi koji je s neba sišao. Njegovo obećanje
u budućem vremenu «Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta. Ako ne
jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi» izričiti
je zahtjev. Elementi jesti/piti, moje tijelo/moja krv, tradicionalni su elementi koji
se potpuno poklapaju s onima Posljednje večere, a na koje nalazimo također kod sinoptika.
Načiniti priključak na misao o utjelovljenju, za Ivana je od izvanredne teološke važnosti
-kaže autor - jer će Ivan u svom poimanju Euharistije istaknuti otvorenost prema vječnom
životu i osobno zajedništvo s Kristom. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni
ostaje i ja u njemu - citira autor i zaključuje svoju zanimljivu studiju mišlju kako
je Euharistija svojevrsno priznavanje Kristova utjelovljenja.