Crkva danas slavi Sve svete

Današnjom se svetkovinom Svih svetih slavi mnoštvo učenika svakoga doba koji su slušali Evanđelje i primijenili ga u životu dajući duboko svjedočanstvo ljubavi prema Bogu i prema braći. Bezbroj uzora vjere koji podsjećaju kako smo svi pozvani na svetost, te na življenje kršćanstva u punini. Osvrćući se na današnju svetkovinu, kardinal Josè Saraiva Martins, pročelnik Zbora za proglašenje svetih, kazao je za našu radio postaju kako svetost nije apstraktna, općenita, nego stvarna, iskustvena i egzistencijalna. To nije nešto priljepljivo na čovjeka, nego je punina čovještva. Ona se u biti ostvaruje postizanjem sličnosti s Kristom i vjernošću Evanđelju. Svetac je pravi Kristov učenik. Stoga Isusovo Evanđelje nije skup normi i pravila, niti je stručna rasprava, nego je ono Kristov život ponuđen svim ljudima, kojemu svi kršćani, ako žele zaslužiti to ime, trebaju težiti. Kardinal je nadalje naglasio kako Krista treba prihvatiti s jednostavnošću, poniznošću duha i njegovom otvorenošću Riječi Božjoj, koja nam dolazi na razne načine. To je jedini put svetosti. Sveci su u tome uzor: postoji mnoštvo svetaca, a samo je jedna svetost, svatko može biti svetac na svoj način. Na primjedbu kako se ova svetkovina može slaviti iz običaja, kardinal je kazao kako je to doista problem kateheze i pastorala, odnosno odgoja vjernika. U svakom slučaju, ovo je blagdan sve naše braće po vjeri; ne samo onih koji su proglašeni svetima, nego svih kršćana, i onih bezimenih - kako je govorio papa Ivan Pavao II. Svetac je onaj koji u punini živi svoje čovještvo, kako je to činio i Krist – zaključio je kardinal Josè Saraiva Martins.
Osim svetkovine Svih svetih, danas se obilježava i Dan općeg posvećenja pod pokroviteljstvom pokreta 'Pro sanctitate' na temu 'Sveti u svakome zanimanju'. Cilj je toga dana istaknuti, slijedeći Drugi vatikanski sabor, da su svi vjernici pozvani na svetost. Otac Raniero Cantalamessa, propovjednik Papinskoga doma, kazao je za našu radio postaju kako poziv na svetost nije posebnost namijenjena izabranima, nego je opći poziv, odnosi se na sve nas, jer smo svi kršteni i svi smo u korijenu posvećeni po Kristu, a biti svet u najosnovnijem poimanju znači biti član Kristova Tijela. Stvoreni smo – stoji u Svetome pismu – na sliku i priliku Božju. Budući da je Bog svet, a mi, kako bismo bili slika Božja, odnosno kako bismo ostvarili istinski identitet, našu sudbinu, moramo biti sveti. U stvari, Sveto pismo to stalno ponavlja: "Budite sveti jer sam Ja, vaš Bog, svet." U prošlosti se pojam svetosti vezao uz neke posebne oblike življenja – nastavio je o. Cantalamessa – primjerice monaški i redovnički život, koji su uključivali bježanje od svijeta, njegovih aktivnosti, ženidbe i slično. To je izazivalo poštovanje i strah, ali Crkva je danas otkrila te snažno ističe kako biti sveti znači prije svega biti pravi muškarci i žene, svatko u svojoj sredini i zanimanju. Možda blagdan Svih svetih može biti dobra prigoda kako bismo od riječi svet, koja izaziva poštovanje i strah odstranili tu posebnost, te kako u posvećenju ne bismo gledali obvezu, nešto što nadilazi naše snage, nego zadivljujući privilegij, jer ono znači biti pozvani baštiniti Oca nebeskoga, odnosno biti kao Otac nebeski. Na upit što znači biti u zajedništvu svetih, otac Cantalamessa je odgovorio kako su sveci članovi Tijela Kristova, imaju udjela u Kristovu Duhu, a ta je veza jača od rodbinske veze koju ostvaruje krvna identičnost. Zajedništvo svetih je posljedica Kristova Duha koji je isti u svima i povezuje te osobe. Iz toga proizlazi i praktičan vidik, jer i među svetima postoji 'zajedništvo dobara'; kao što u braku postoji zajedništvo dobara, isto je tako i u velikoj Božjoj obitelji; to znači da mi možemo na zemlji uživati u dobrima koja su sveci ostvarili. Osvrnuvši se na naš odnos prema svecima, otac Cantalamessa je napomenuo kako u tom smislu postoji određena specijalizacija; zbog toga je Crkva odredila Svete zaštitnike za razne vrste osoba, za razne životne dobi, jer prema tome koliko je jedan svetac više ili manje blizu našem životnome iskustvu, on nam može biti nadahnuće, uzor i poticaj. Premda se u životopisima svetaca ističu samo njihove pozitivne strane, kao da su rođeni sveti, trebamo biti svjesni da oni nisu bili toliko različiti od nas. Kad upoznamo izbliza živote svetaca, vidimo da su bili napastovani, borili su se, koji put griješili kao što i mi griješimo, bilo ih je čak neurotičnih, ali to ih nije priječilo da postanu sveti – zaključio je otac Cantalamessa.