Po svršetku Sinode kardinal Angelo Scola, glavni izvjestitelj, kazao je za naš radio
kako Sinodu smatra velikim događajem. Hijerarhijski kolegijalitet u Katoličkoj Crkvi
nije samo riječ, nego se očitovao kao činjenica. Vjerujem kako se ništa u svijetu
ne može usporediti s onim što se dogodilo u našoj Katoličkoj Crkvi kroz ovu Sinodu.
Ne postoji nijedno međunarodno tijelo koje može okupiti ljude iz svih zemlja svijeta,
koji izražavaju razna životna iskustva, jezike, kulture, rase, različita podrijetla,
a ipak sposobne za razmjenu iskustva. Govoreći o radu Sinode, kardinal je kazao kako
su sinodni oci istaknuli primat Euharistije u životu Crkve i kršćanina. Crkva postoji
jer se već dvije tisuće godina ljudi hrane Kristovim tijelom, odnosno proživljavaju
žrtvu Sina Božjega koji je postao čovjekom kako bi nas oslobodio, to jest omogućio
nam da živimo dostojnijim i humanijim životom koji ni smrt neće prekinuti. Za to je
potrebna živa zajednica; naše župe, udruge, skupine i pokreti trebaju biti mjesta
gdje kršćani, kako je rekao sveti Pavao u Poslanici Rimljanima, prikazuju sebe, zajedno
s Kristom, kao živu žrtvu. Isus nam se darovao na posljednjoj večeri kako bi stvorio
novo tijelo kršćana, novo bratstvo, novu kršćansku obitelj, a mi trebamo biti ponizni
i strpljivi u življenju ovoga novog odnosa utemeljenoga na Euharistiji – kazao je
kardinal Scola. Na upit što ga se najviše dojmilo na ovoj Sinodi, kazao je kako je
to saznanje da je Crkva spasila plemena u Indiji koja su trebala nestati prije 120
godina, a sad je njih više od dva milijuna postalo katolicima. Veliki dojam je na
mene ostavilo i svjedočanstvo jednoga bugarskog biskupa o životu svećenika pod komunističkim
režimom, kao i jedan meksički biskup kad je govorio o trajnome euharistijskome klanjanju
koje u Meksiku obavljaju milijuni ljudi. Spomenuvši također sudjelovanje Svetoga Oca
u radu Sinode, kardinal je kazao kako je on iznio svoje razmišljanje o značenju Euharistije,
o odnosu između gozbe, žrtve, saveza, spomen-čina, elemenata koje je Krist ustanovio
i liturgijskom obliku koji, prosvijetljen Svetim Duhom, nudi Crkva. Po mom mišljenju,
Papa je unio nove doktrinarne vidike o kojima će teolozi trebati dugo razmišljati.
Sinoda se zaključila zajedno s Euharistijskom godinom. Papa Ivan Pavao II. je bio
čovjek Euharistije, to se vidjelo iz njegova načina slavljenja Euharistije, kao i
odnosa prema Gospi, euharistijskoj ženi, a to je prenio na nas. Benedikt XVI. nastavlja
njegovim stopama. Mislim da ova godina predstavlja izvanredno bogatstvo i daje prigodu
svim lokalnim crkvama da se preporode za dobrobit čovječanstva, jer Crkva naviješta
Krista koji govori današnjem zbunjenom čovjeku: slijedi me ako želiš biti sretan i
slobodan – zaključio je kardinal Scola. Sinodni oci, sudionici XI. redovne opće
skupštine Biskupske sinode, uputili su – u zajedništvu sa Svetim Ocem – pismo s bratskim
i srdačnim pozdravom kineskim biskupima koji nisu sudjelovali na Sinodi. Bilo bi nam
drago da smo vas susreli i osobno od vas poslušali povijest vašega ispaćenog i plodnoga
crkvenog iskustva. To nije bilo moguće, – stoji nadalje u pismu - ali vam jamčimo
da ste vi i cijela Crkva u Kini posebno nazočni u našim srcima i molitvama. Sinodni
su oci potom istaknuli središnji položaj euharistijskoga otajstva, izvora i vrhunca
života i poslanja Crkve. Svi smo mi u zajedništvu s Kristom i općom Crkvom – napomenuli
su, te svim crkvenim zajednicama nazočnim u Kini uputili želje za procvat u slušanju
Riječi, slavljenju uskrsnoga otajstva i velikodušnome služenju braći. Pismo završava
žarkom željom za skorim pronalaženjem puta prema još vidljivijemu punom zajedništvu.