Uz liturgijska čitanja XXIX. nedjelje kroz godinu razmišlja vlč. Mario Kopjar

«Podajte carevo caru, a Božje Bogu.»
Teško je kad se čovjek ogluši na Boga i jednostavno zaboravi da je samo čovjek, a tako se malo traži od nas – traži se ljubav i naša osobna otvorenost Njemu. Koliko je teška bol kada je čovjek usamljen, kada čovjek pati, kada mu je nanesena bol i tuga, a kolika li je radost kada je čovjek sretan, veseo zadovoljan i kada u poniznosti svojeg srca rekne Bogu, hvala ti Bože što si me takva stvorio. Takav sam kakav jesam, ali sam tvoj. Bog nas zove i ljubi u svako vrijeme i na svakom mjestu. I tebe djevojčice, i tebe dječače, i tebe djevojko i tebe mladiću, i tebe majko i tebe oče, i tebe bako i tebe djede!! Ako hoćemo živjeti kao pojedinci i kao narod, onda nema drugoga nego ustrajati uz Krista. To je jedini siguran uspjeh. Treba li nam zato nekakvih dokaza? Ne treba, nego treba prstom uprijeti na sustave i zemlje, na ljude, možda naše bližnje koji su željeli ili pak žele izbrisati iz ljudskih duša Krista i njegov zakon. Kakva gorka razočaranja usprkos hvastavim službenim izvještajima u komunizmu, terori, ratovi, mržnje – čovjek čovjeka ubija riječju, obećanjima. A nije li to već gorko ropstvo i teška kazna za čovjeka, da ne smije više niti misliti svojom glavom? Zato ponavljamo i ponavljajmo – ako hoćemo živjeti kao pojedinci i kao narod ostanimo vjerni Kristu i Njegovu zakonu. Teško je ostati pak vjeran Kristovu zakonu, ako se ne poštuju i opći ljudski odnosi i ljudska prava, koje je i izvorno počelo našeg poimanja slobode i osobnosti. Ako ne poštivamo ljudske norme, kako li ćemo onda tek Božje. Podajte carevo caru, a Božje Bogu. Sveti Augustin zapisa: Jao drzovitoj duši koja se nada da će naći nešto boljeg ako ode od tebe Gospodine! Ja sam se kretao na leđa i na stranu, na prsa, ali mi je uvijek ležaj bio tvrd. Da, možemo se okretati i na leđa i na prsa, na lijevu i na desnu stranu, može se pristati na ovaj ili onaj sustav, ali izvan Krista neće se naći ništa boljeg, pa da se i obeća cijeli svijet. A znate zašto ne? Jer čovjek ima ne samo tijelo nego i dušu. Krist nam je objavio što je čuo na nebu kod Oca i pokazao način življenja na zemlji. Savršeno nevidljivo, postalo je vidljivo po načinu Kristova življenja. Na tom načinu kršćanin se treba nadahnjivati, jer je to živa osoba; Isus Krist. Toliko ima elemenata da ga upoznamo i prilika da ga sretnemo! A što čekamo? Dovoljno je otvoriti srca! Bojimo li se vremena? Ne bojmo se, jer Isus živi u vremenu, jer Evanđelje naše nije k nama došlo u rijeci nego i u snazi, u Duhu Svetomu i mnogostrukoj punini. Na nama je da, osjećajući i živeći tu snagu koja nam je dana, krećemo od nas samih sprovodeći te vrednote i istinske i nerazdjeljive povezanosti s Ocem koji neka nas čuva na tom putu, kako bi se već sada, poštivajući ovozemne zakone, pripremali i spremno odgovarali na neprocjenjive Božanske vrijednosti i zadaće koje su nam povjerene.