Sinodni oci pripremaju finalnu poruku

Danas je dopodne, tijekom XVIII. skupštine Sinode o Euharistiji, u nazočnosti pape Benedikta XVI., započela rasprava o zaključnoj poruci sinodnih otaca. Tom je prigodom Svetome Ocu predan privremeni oblik dokumenta, a odmah je potom započela rasprava nakon koje će se, sljedećih dana, unijeti promjene i izvršiti zaključno glasovanje, predviđeno za subotu 22. listopada. Sveti je Otac sinodnim ocima darovao poseban biskupski prsten s urezanim euharistijskim simbolom – pelikanom koji svojom krvlju hrani vlastitu mladunčad. Euharistija kao središnji sakrament kršćanskoga života, te životnost Euharistije u različitim zemljama na planetu - dva su glavna pravca prema kojima su se odvijali radovi Sinode tijekom prošlih dvanaest dana. Tom je prigodom 256 sinodnih otaca razmatralo o sakramentu Posljednje večere između nauka i liturgije, izvješćivalo o teškoćama i poboljšanjima, upozoravalo na zastranjenja i zloporabe koji izobličavaju znak i bit Euharistije, te razmišljalo o budućnosti raspravljajući o pitanjima potaknutima na ekumenskome ili društvenome području. U odnosu između nepromjenjive sakramentalne istine Tijela i Krvi Kristove, i njezinih brojnih posadašnjenja koja nameće inkulturacija, te između jačanja vjere u brojnim područjima u kojima je Evanđelje potpuno ili djelomično nepoznato, proizišli su razni problemi, među kojima je utvrđen općeniti gubitak smisla za sveto. Zbog slabe vjere se stoga ne ispovijeda, i ne daje se važnost Pričesti. Osim toga, utvrđen je veliki raskorak između onoga što se ispovijeda i onoga što se živi. Iznesena su, između ostaloga, teška i dramatična svjedočanstva o vjerskoj diskriminaciji na štetu katolikâ, te o svetim Misama koje se, zbog nedostatka svećenikâ, slave samo jednom mjesečno. Takvo je stanje stvari navelo većinu sinodnih otaca da zatraže oživljavanje odgoja, kateheze, teologije i euharistijskoga pastorala, kao i zaštite slobode bogoštovlja, tamo gdje je ona u opasnosti. Među važnim pitanjima govorilo se o mogućnosti podjele Pričesti rastavljenima i ponovno vjenčanima, pitanju oženjenih svećenika, te pitanjima s ekumenskoga područja.
Jučer popodne, 14. listopada, izneseni su rezultati rasprava po skupinama, u kojima se poglavito naglašava odgoj u euharistijskoj vjeri, te misionarska dužnost. U središtu rasprave bila je tema – nedjelja za svećenika i za zajednicu, a potom kršćanska inicijacija i promicanje kršćanskoga pastorala za osobe koje žive u neregularnim brakovima. Glede odgoja u euharistijskoj vjeri postavljena su pitanja: tko odgaja i kako odgajati? Prijedlozi koji se odnose na Euharistiju kao izvor poslanja upućuju na njezinu sakralnost i ljepotu, te donose neke naputke za misionarski odgoj kroz Euharistiju, ne zanemarujući prisutne teškoće suvremenoga svijeta. Istaknuto je također kako treba staviti naglasak na nedjelju kao Kristov dan i dan za čovjeka. Žurnost ponude euharistijskoga dara vjernicima treba nas poticati na traženje svega onoga što obilježava život zajednice. Obzirom na kršćansku inicijaciju, treba isticati odnos između krštenja, krizme i Euharistije. Razmišljalo se, također, o iskustvu koje treba predložiti onima koji pristupaju sakramentima kao odgojnome vjerskom procesu, odnosno kršćanskoj inicijaciji. Govoreći o stanju onih koji žive u neregularnim brakovima, razmišljanja su se usredotočila na vrijeme prije sklapanja braka, uzimajući u obzir odgoj mladih i predbračne pouke, te naglašenu samoću koja se često proživljava u obitelji; istaknuto je kako župe trebaju održavati izravnu vezu s obiteljima, kako bi se osobe osjetile prihvaćenima i povjerile se Gospodinu prosvijetljene evanđeoskom svjetlošću. Neki su predložili da se znak mira daje odmah poslije liturgije Riječi, te da se naglasi misionarski smisao svršetka Mise, zamjenjujući riječi 'idite u miru', formulom s misionarskim sadržajem. Slični su bili prijedlozi i za postavljanje svetohraništa na istaknutijem mjestu u crkvi, te o potrebi budnosti zbog euharistijskih zloporaba. Treba probuditi osjećaj za grijeh, te istaknuti važnost sakramenta pokore za dostojno primanje Pričesti. Gotovo svih dvanaest skupina sinodnih otaca govorilo je o nestašici svećenika, ističući žurnost pastorala zvanja te ravnopravniju raspodjelu svećenika u svijetu.