Danas je dopodne, tijekom XVIII. skupštine Sinode o Euharistiji, u nazočnosti pape
Benedikta XVI., započela rasprava o zaključnoj poruci sinodnih otaca. Tom je prigodom
Svetome Ocu predan privremeni oblik dokumenta, a odmah je potom započela rasprava
nakon koje će se, sljedećih dana, unijeti promjene i izvršiti zaključno glasovanje,
predviđeno za subotu 22. listopada. Sveti je Otac sinodnim ocima darovao poseban biskupski
prsten s urezanim euharistijskim simbolom – pelikanom koji svojom krvlju hrani vlastitu
mladunčad. Euharistija kao središnji sakrament kršćanskoga života, te životnost Euharistije
u različitim zemljama na planetu - dva su glavna pravca prema kojima su se odvijali
radovi Sinode tijekom prošlih dvanaest dana. Tom je prigodom 256 sinodnih otaca razmatralo
o sakramentu Posljednje večere između nauka i liturgije, izvješćivalo o teškoćama
i poboljšanjima, upozoravalo na zastranjenja i zloporabe koji izobličavaju znak i
bit Euharistije, te razmišljalo o budućnosti raspravljajući o pitanjima potaknutima
na ekumenskome ili društvenome području. U odnosu između nepromjenjive sakramentalne
istine Tijela i Krvi Kristove, i njezinih brojnih posadašnjenja koja nameće inkulturacija,
te između jačanja vjere u brojnim područjima u kojima je Evanđelje potpuno ili djelomično
nepoznato, proizišli su razni problemi, među kojima je utvrđen općeniti gubitak smisla
za sveto. Zbog slabe vjere se stoga ne ispovijeda, i ne daje se važnost Pričesti.
Osim toga, utvrđen je veliki raskorak između onoga što se ispovijeda i onoga što se
živi. Iznesena su, između ostaloga, teška i dramatična svjedočanstva o vjerskoj diskriminaciji
na štetu katolikâ, te o svetim Misama koje se, zbog nedostatka svećenikâ, slave samo
jednom mjesečno. Takvo je stanje stvari navelo većinu sinodnih otaca da zatraže oživljavanje
odgoja, kateheze, teologije i euharistijskoga pastorala, kao i zaštite slobode bogoštovlja,
tamo gdje je ona u opasnosti. Među važnim pitanjima govorilo se o mogućnosti podjele
Pričesti rastavljenima i ponovno vjenčanima, pitanju oženjenih svećenika, te pitanjima
s ekumenskoga područja. Jučer popodne, 14. listopada, izneseni su rezultati rasprava
po skupinama, u kojima se poglavito naglašava odgoj u euharistijskoj vjeri, te misionarska
dužnost. U središtu rasprave bila je tema – nedjelja za svećenika i za zajednicu,
a potom kršćanska inicijacija i promicanje kršćanskoga pastorala za osobe koje žive
u neregularnim brakovima. Glede odgoja u euharistijskoj vjeri postavljena su pitanja:
tko odgaja i kako odgajati? Prijedlozi koji se odnose na Euharistiju kao izvor poslanja
upućuju na njezinu sakralnost i ljepotu, te donose neke naputke za misionarski odgoj
kroz Euharistiju, ne zanemarujući prisutne teškoće suvremenoga svijeta. Istaknuto
je također kako treba staviti naglasak na nedjelju kao Kristov dan i dan za čovjeka.
Žurnost ponude euharistijskoga dara vjernicima treba nas poticati na traženje svega
onoga što obilježava život zajednice. Obzirom na kršćansku inicijaciju, treba isticati
odnos između krštenja, krizme i Euharistije. Razmišljalo se, također, o iskustvu koje
treba predložiti onima koji pristupaju sakramentima kao odgojnome vjerskom procesu,
odnosno kršćanskoj inicijaciji. Govoreći o stanju onih koji žive u neregularnim brakovima,
razmišljanja su se usredotočila na vrijeme prije sklapanja braka, uzimajući u obzir
odgoj mladih i predbračne pouke, te naglašenu samoću koja se često proživljava u obitelji;
istaknuto je kako župe trebaju održavati izravnu vezu s obiteljima, kako bi se osobe
osjetile prihvaćenima i povjerile se Gospodinu prosvijetljene evanđeoskom svjetlošću.
Neki su predložili da se znak mira daje odmah poslije liturgije Riječi, te da se naglasi
misionarski smisao svršetka Mise, zamjenjujući riječi 'idite u miru', formulom s misionarskim
sadržajem. Slični su bili prijedlozi i za postavljanje svetohraništa na istaknutijem
mjestu u crkvi, te o potrebi budnosti zbog euharistijskih zloporaba. Treba probuditi
osjećaj za grijeh, te istaknuti važnost sakramenta pokore za dostojno primanje Pričesti.
Gotovo svih dvanaest skupina sinodnih otaca govorilo je o nestašici svećenika, ističući
žurnost pastorala zvanja te ravnopravniju raspodjelu svećenika u svijetu.