Kard. Arinze i drugi sinodni oci o radu Sinode

(13. listopada 2005. – RV) Nakon desetak dana gotovo neprekidnih radova, sudionici Sinode o Euharistiji danas su cijeli dan posvetili sastancima po jezičnim skupinama, u svrhu sastavljanja izvješća koji će biti podvrgnut mišljenju na skupštini. Podjela Pričesti rastavljenima i ponovno vjenčanima, svećenički celibat, kriza na Zapadu koja, zbog gubljenja smisla za sveto, vjernike dovodi do toga da više ne razumiju euharistijsko otajstvo – neke su od tema na koje se kardinal Francis Arinze, zajedno s još četiri sinodna oca, osvrnuo danas tijekom konferencije za tisak u Tiskovnome uredu Svete Stolice. Na početku je meksički kardinal Sandoval Iñiguez želio sa zahvalnošću istaknuti sudjelovanje pape Benedikta XVI. na prvome dijelu održavanja sinode, te je posebice naglasio duboki duhovni osjećaj koji je Sveti Otac ostavio nakon izlaganja. Kardinal Arinze se pak osvrnuo na stajalište Crkve što se tiče osjetljivoga pitanja podjele Pričesti rastavljenima i ponovno vjenčanima. Ne vidimo to kao zakon Crkve, već kao Božji zakon – kazao je. Jedno je žaliti takve ljude, a drugo je reći im da mogu pronaći drugoga muža ili ženu, živjeti zajedno i primiti Pričest. Oni jesu članovi Crkve, ali u tom stanju ne mogu pristupiti Pričesti – pojasnio je kardinal Arinze. Na svećenički se celibat osvrnuo ukrajinski biskup Sofron Stefan Mudry, govoreći o stanju u svojoj zemlji. Pritom je istaknuo velike društvene teškoće i praktične probleme s kojima se susreću oženjeni muškarci zaređeni za svećenike, poput nedostatka stanova, nemogućnosti premještaja iz jedne župe u drugu zbog, primjerice, djece koja su u školskoj dobi. To su situacije koje se ne slažu s predanošću koju zahtijeva služba – napomenuo je biskup Mudry. Na novinarski upit o ograničenju mogućnosti za animiranje euharistijskoga slavlja pjesmama i izrazima koji su više povezani s lokalnim folklorom, kardinal Arinze je kazao kako se može govoriti o ograničenjima ako to znači spriječiti da euharistijsko slavlje bude pola zabava, a pola Misa. Iako je opravdano da liturgijski obredi imaju obilježja kulture naroda koji ih slave, inkulturacija, koja je u temelju, ipak treba pobuditi dublje proživljavanje, a ne zabavu – upozorio je kardinal Iñiguez. Govoreći o odnosu s istočnom tradicijom, kardinal Arinze je upozorio na iskušenje kopiranja nekih elemenata iz jednoga obreda, i njihovoga prijenosa u drugi, primjerice iz istočne liturgije u onu latinsku. Važno je shvatiti vlastiti obred te ga živjeti i slaviti vjerno, s vjerom i pobožnošću. Biskup Mudry je, između ostaloga, pojasnio prijedlog o održavanju sinode Istočnih Crkvi, te kazao kako bi se ta sinoda odnosila na Istočne katoličke Crkve, a ne pravoslavne.
Jučer popodne, 12. listopada, kao zaključak prve polovice sinodnih radova, kardinal Angelo Scola, u svom je izlaganju ukratko iznio elemente, smjerove i probleme koji su izišli na površinu tijekom devetodnevnih radova Sinode. Iz rečenoga sinodnih otaca proizlazi temeljna tvrdnja: prevladavanje svakoga dualizma između doktrine i pastorala, teologije i liturgije. Ne postoji nauk nepovezan sa životom; niti se može zamisliti stvarni kršćanski život neovisan od sadržaja vjere. U brojnim je izlaganjima uočena objektivna teškoća kršćanskoga puka, uronjenoga u sekulariziranu kulturu, u vjerovanju i slavljenju Euharistije. Ipak, ovaj je svijet žedan ljepote i istine, tim više je veća odgovornost pastira glede evangelizacije. Kardinal Scola je podsjetio na plodnu raspravu o odnosu Euharistije kao dara i prava vjernika da prime od pastira Riječ Božju i sakramente, poglavito Euharistiju, koja na veličanstven način izražava Kristovu ljubav prema Ocu, te ljubav Boga Oca prema Kristu. Polazeći od činjenice da je Krist stvarno prisutan u posvećenim prilikama kruha i vina, ukazano je na potrebu teološkoga i katehističkog produbljivanja 'stvarne prisutnosti', obzirom da euharistijska ekleziologija može rasvijetliti neka aktualna pitanja za ekumenizam. Više je sinodnih otaca sugeriralo produbiti cijeli inicijacijski put kršćana, poglavito odnos između Euharistije i sakramenta Pokore. Više njih je ukazalo na odgovornost biskupa glede liturgijskoga života u biskupiji, poglavito, slavljenja Euharistije, kao i ulogu župe kao mjesta i škole molitve, temeljne uporišne točke za Božji narod. Sinodni oci su istaknuli odnos Euharistije i poslanja, ukoliko je Euharistija vitalni izvor poslanja, te odnos Euharistije i mučeništva, Euharistije i međuvjerskoga dijaloga, te odnos s kulturom. Neki su oci istaknuli antropološku, kozmološku i društvenu dimenziju Euharistije, a brojni su sa zahvalnošću podsjetili na blagotvoran utjecaj liturgijske reforme, koju je uveo Drugi vatikanski sabor, na život Crkve, isto kao i važnost sakralne umjetnosti te arhitekture za liturgijsko djelovanje. U kontekstu brojnih priziva na liturgijsku katehezu počasno mjesto je imala tema o mistagogiji kao i liturgija riječi u odnosu na Euharistiju, te homilija kao sastavni dio liturgije riječi. Kad je riječ o sudjelovanju vjernika u Euharistiji, oci su istaknuli kako treba biti budan da se ono ne ograniči na vanjštinu, nego da po uzoru Marije, euharistijske žene, ono postane istinsko djelovanje, odnosno uključenje po Euharistiji u crkveno zajedništvo. Za partikularnu je Crkvu način življenja Euharistije neodvojiv od vlastite kulture i povijesti. Osim što su sinodni oci često isticali kao nepremostiv problem nedostatak svećenika, razni su tražili pojašnjenja u odnosu na narav i strukturu nedjeljnih okupljanja vjernika u iščekivanju svećenika, poglavito glede podjeljivanja svete Pričesti. Plod drugoga dijela sinodnoga puta bit će prijedlozi koji će sinodni oci ponuditi papi Benediktu XVI.