Opća deklaracija za bioetiku i ljudska prava, koju je u ponedjeljak, 10. listopada,
nakon četverogodišnjih rasprava, usvojila Organizacija ujedinjenih naroda za odgoj,
znanost i kulturu (UNESCO), plod je kompromisa oko općih načela koji je postiglo 197
zemalja potpisnica. Monsinjor Francesco Follo, stalni promatrač Svete Stolice pri
UNESCO-u, kazao je za naš radio kako su brojne izmjene unesene zahvaljujući stručnjacima
Svete Stolice, a to je znak novoga držanja brojnih članica UNESCO-a prema Svetoj Stolici.
Na upit hoće li se moći postići zajednička načela u bolnim pitanjima za ljudsku narav
poput eutanazije ili terapeutske ustrajnosti, monsinjor Follo je rekao da, ako trebamo
bioetiku, onda ju trebamo zbog etičkih razloga, a ne samo zbog političkih. Postoji
veće otvaranje prema Svetoj Stolici, ali postoji i opasnost kad se traži konsenzus
većine onda se silazi na nižu razinu. Ali, i ovo je korak naprijed. Etički vidik treba
rješavati argumentima dobro informiranoga razuma. Konsenzus je dobar u području politike,
ali ne znam koliko je pravedan u području etike. Konsenzus je, primjerice, između
Krista i Barabe odabrao Barabu, ali mislim da nitko ne bi rekao da je takav konsenzus
dobar - kazao je monsinjor Follo. Na upit kako se suprotstaviti riziku da se čovjeka
uzima kao laboratorijski materijal, monsinjor Follo je odgovorio kako je naučavao
papa Ivan Pavao II. i nastavlja Benedikt XVI. predlažući novi i cjeloviti humanizam.
Za njega nije uvijek potrebna vjera, dosta je inteligencija u prihvaćanju nekih istina
razuma – zaključio je monsinjor Follo.