Današnji, treći dan radova na Biskupskoj sinodi, bio je, između ostaloga, posvećen
susretima po jezičnim skupinama. Među brojnim osjetljivim temama predviđenima na ovoj
sinodi jest i Euharistija u odnosu na pravoslavne Crkve. Osvrnuvši se na to pitanje
koje nailazi na razmimoilaženja u primjeni u svakodnevnome životu, grčki biskup Yannis
Spitèris, objasnio je u razgovoru za Vatikanski radio kako je najjasniji trenutak
u kojemu je očigledna podjela Crkve, upravo onaj u kojemu se približavamo Euharistiji.
To treba raspraviti, jer Euharistija je misterium fidei, otajstvo vjere, ona
izražava vjeru u Crkvu. Stoga, kada nemamo istu vjeru, ne možemo podijeliti istu Euharistiju,
ni piti iz istoga kaleža – kazao je biskup. Krajnji cilj ekumenskoga pokreta bio bi
upravo postizanje zajedničkoga kaleža. Za sada, međutim, taj zajednički kalež ne postoji,
i tu je tragedija podjele Crkve – napomenuo je biskup Spitèris, te dodao kako se to
može primijetiti u Grčkoj, u mješovitim brakovima. Vrlo je malo brakova sklopljenih
između katolikâ, te baš na Euharistiji vidimo kako smo podijeljeni jer, primjerice,
žena ide na pravoslavnu Misu, a muž na katoličku. Međutim, činjenica da posjedujemo
zajedničku vjeru o Euharistiji, a da ju ne možemo zajedno podijeliti, potiče nas da
žurno učinimo sve kako bi taj sakrament doista bio, kako kaže sv. Augustin, znak jedinstva
i obveza ljubavi – kazao je biskup, te napomenuo kako na dogmatskome planu, što se
tiče Euharistije, s katoličkoga i pravoslavnoga stajališta nema razlikâ, već samo
nijanse. Kako bismo disali s oba plućna krila, možda bismo trebali ponovno zadobiti
"pneumatološku" dimenziju Euharistije, vezanu za zaziv Duha. To bi trebala biti jedna
od zadaćâ ove Sinode – zaključio je biskup Spitèris. U utorak popodne, 4. listopada,
u brojnim nastupima sinodnih otaca dotaknute su razne teme, prije svega, odnos nedjeljne
Euharistije i zajedništva u Crkvi. Euharistija je srce crkvenoga zajedništva, a prostor
gdje se crkveni život zbiva obnovljena je i živa župska zajednica koja bi trebala
biti mjesto odgoja i euharistijskoga bogoštovlja - kazao je otac Lino Mela, vrhovni
poglavar Oblata svetoga Josipa. U župi razne skupine i pokreti, iako s različitim
katehetskim putovima i vjerskom zrelošću, trebaju naći uporišnu točku u euharistijskome
slavlju, jer ovaj sakrament znači i ostvaruje jedinstvo Crkve – dodao je biskup Peña
Rodriguez. O potrebi prikladne pripreme za razumijevanje bogatstva ovoga sakramenta
s prikladnim uvođenjem u euharistijsko otajstvo govorio je nadbiskup Fanizzi iz Montevidea.
Nije nedostajalo upozorenja kako treba otkriti važnost sakramenta Pokore za dostojno
primanje Euharistije. Biskup Rimantas Norvila iz Litve istaknuo je kako u cijelome
svijetu opada prakticiranje ovoga sakramenta stoga se gubi osjećaj za grijeh, a to
vodi traženju novih oblika alternativne religioznosti poput ezoterizma, magije, okultizma
i New Agea. Kako bi se otkrilo bogatstvo Euharistije i poticalo na sakrament Pokore,
biskup Voltolini Esti iz Ekvadora predložio je uvođenje euharistijskoga posta barem
u korizmene petke kako bi se omogućilo slavljenje zajedničke pokore. Bilo je riječi
i o odnosu Euharistije i posvećenoga života. Euharistija je povlašteno mjesto gdje
posvećene osobe uče slijediti Krista u egzistencijalnome prostoru obilježenome evanđeoskim
savjetima – rekao je nadbiskup Franc Rodé, pročelnik Zbora za ustanove posvećenoga
i društva apostolskoga života. Raspravljalo se i o euharistijskoj pobožnosti, upozoreno
je na neke njezine tamne točke unatoč tolikim dobrim liturgijskim novinama. Nadbiskup
Lenga iz Kazahstana požalio se na uklanjanje tabernakula iz sredine crkve i dijeljenja
pričesti na ruke. Na koncu su iznesena lijepa svjedočanstva nekih zajednica, poput
one indijske zajednice Latina u Trivandrumu, koje doživljavaju procvat, ne samo duhovni,
upravo u snažnome življenju nedjeljne Euharistije. U ponedjeljak, 3. listopada,
u četrnaest popodnevnih nastupa na sinodnome zasjedanju među ostalim vidicima euharistijskoga
otajstva istaknuta je prije svega njegova vazmena dimenzija. Euharistija je izvor
i objava zajedništva u njegovoj vertikali u odnosu na Krista i horizontali među apostolima.
Izvan crkvenoga zajedništva ne može biti, niti se može razumjeti ni živjeti intimno
i otajstveno zajedništvo s Kristom ostvareno u Euharistiji. U ovome kontekstu treba
istaći temeljno ekumensko značenje Euharistije. Istinski se ekumenizam, doista, ne
sastoji toliko u našem hodu prema odvojenoj braći, ili njihovome prema nama, nego
u zajedničkome hodu prema Kristu. Liturgijska reforma omogućila je svjesnije i plodnije
sudjelovanje vjernika u Euharistiji. Ali s pozitivnim gledištima donijela je i neka
negativna. Nedovoljna disciplina i liturgijska svijest u slavljenju Euharistije negativno
utječu na ekumenske odnose. Kršenje liturgijskih normi zatamnjuje nauk Crkve o Euharistiji
– kazao je nadbiskup Kondrusiewicz i zatražio usvajanje novoga doktrinarnog dokumenta
o primjeni liturgijskih normi. Biskup Robert Le Gall, Francuska, rekao je kako treba
isticati Božansko djelovanje u Liturgiji, poglavito u Euharistiji, dok je biskup Philippe
Gueneley, također Francuz, istaknuo kako nije dovoljno istaknut odnos Krštenja i Euharistije
te često nedostaje prikladna katehetska obuka o smislu Euharistije. Joseph William
Tobin, vrhovni poglavar Redemptorista, te biskup Cristian Caro Cordero iz Čilea istaknuli
su potrebu pravilnoga odnosa između sakramenta Pokore i Euharistije, osim toga biskup
Cordero je istaknuo povezanost Euharistije s pastoralom za zvanja kao i s obiteljskim
pastoralom: Euharistija oplemenjuje obitelj, obitelj čini Euharistiju. Biskup Bruno
Forte požalio se kako Instrumentum laboris nije dovoljno vrjednovao blagodati euharistijske
ekleziologije, odnosno odnosa između Euharistije i Crkve koji je bogata kršćanska
tradicija shvatila sastavnicom i bitnim postojanjem i djelovanjem same Crkve. Na koncu
je, biskup Fisichella, rektor Lateranskoga sveučilišta, rekao kako je veliki izazov
za kršćane idućih desetljeća obnova načina života kako bi u središte stavili euharistijsko
otajstvo.