Crkva i društvo

(05. listopada 2005. – RV) Učionice bez struje, vode i didaktičkoga materijala, a nastavnici mladići i djevojke plaćeni samo nekoliko eura mjesečno – slika je brojnih škola na svjetskome Jugu, posebice u seoskim područjima Afrike. Žalosne su te činjenice, poglavito ako se usporede s Milenijskim ciljevima koje je utvrdila Organizacija ujedinjenih naroda, a vezanima uz smanjenje nepismenosti. Pa ipak, to je i stvarnost protiv koje se bore brojne humanitarne agencije, i koja je danas u središtu Svjetskoga dana nastavnika, koji je ustanovio UNESCO. Geslo ovogodišnjega dana jest "Ako usvojiš jedno dijete, pružaš nadu jednome životu, ako pak usvojiš jednoga nastavnika, pružaš budućnost jednome narodu". To je i razlog zbog kojega postoji Djelo za promicanje opismenjivanja u svijetu, talijanska nevladina organizacija koju je 1972. godine osnovao msgr. Carlo Muratore, a danas ju vodi don Aldo Martini. U Italiji imamo prosječno 11 djece na jednoga učitelja, a na jugu planeta, taj je odnos otprilike od 50 do 70 djece, posebice u Africi, a na nekim mjestima i više od 100 djece na učitelja – kazao je u razgovoru za Vatikanski radio don Martini. Još je veći problem kvaliteta nastavnika, jer na tim prostorima škole često vode mladići i djevojke u dobi od 14, 15 ili 16 godina, dakle, mladi bez iskustva, nešto stariji od vlastitih učenika! Osim toga, kada je riječ o osnovnoj, obveznoj školi, valja napomenuti kako ju u brojnim zemljama djeca počinju pohađati tek u dobi od deset godina, i to zbog različitih razloga, među kojima i zbog toga što dijete radi, ili je doseljenik – upozorio je don Martini te istaknuo još jedan veliki problem, koji se sastoji u demotivaciji, jer ima mnogo zemalja u kojima su nastavnici plaćeni 2 eura mjesečno, a u brojnima nisu uopće plaćeni.
(05. listopada 2005.- RV) Često podcijenjena, malarija je i dalje jedan od glavnih uzroka smrti u brojnim zemljama. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, od te bolesti godišnje premine jedan do dva milijuna ljudi. Stoga se prošlih dana u Marseilleu sastalo oko tisuću stručnjaka za tropske bolesti, kako bi razmotrili napredak postignut u istraživanjima. Među rezultatima istaknuta je sve veća važnost tradicionalnih lijekova dobivenih iz biljaka. Na upit novinara Vatikanskoga radija pružaju li ta sredstva novu nadu u djelotvornoj borbi protiv malarije, Gianni Tognoni, liječnik i ravnatelj jednoga od talijanskih instituta za farmakološka istraživanja, istaknuo je kako se opet postavlja problem kako zajamčiti taj lijek održavajući cijene koje će ga učiniti dostupnim svim ljudima. Unatoč Ugovoru Svjetske zdravstvene organizacije, u kojemu stoji kako tamo, gdje tržišna pravila stavljaju u opasnost zdravlje ljudi, države mogu same nametnuti cijene koje će poštivati potrebe javnoga zdravlja, a ne tržišta, ta se klauzula može primijeniti samo u snažnim državama. Ako neka zemlja treba taj lijek te odluči odrediti cijenu, ona mora na sudu pokrenuti parnicu protiv multinacionalnih poduzeća. Međutim, zemlje kojima najviše trebaju ovakvi lijekovi, obično su siromašne i nisu dovoljno snažne za takve inicijative – pojasnio je Tognoni.