Uz liturgijska čitanja XXVII. nedjelje kroz godinu, razmišlja vlč. Mario Kopjar
Ako pogledamo svijet oko sebe, u kojem nam je jako dobro poznata situacija koja u
njemu vlada, a to su stradanja, preziri, sebeljublje, ili bolje reći, svijet odbacuje
ono što se je našem Ocu nebeskom svidjelo a to je Kraljevstvo!!! Čovjek se pita u
okorjelosti svoga srca od kuda tolika zla ako Bog postoji. Čovjek pita zašto Bog ništa
ne poduzima. Čovjek se pita, ali nikad ne misli da Bog nismo mi. Bog ne misli kao
čovjek i nije ograničen. Bog je početak i kraj. Sve je po njemu postalo i sve će se
jednom k njemu vratiti. Bog nam je povjerio svoj vinograd, ali za taj se vinograd
treba mučiti, truditi. On ne raste i ne donosi plodove sam od sebe. Ti plodovi su
djelo ruku naših. Djelo ruku tvojih i mojih. Ti plodovi traže mnoga odricanja i mnoge
teškoće, tako je mnogo ljubavi potrebno kako bi vinograd plodonosno urodio. Lagodnost
i samodostatnost samo su neke od težnji koje ocrtavaju ljudski lik. Često se površno
shvaća ovozemni život, gdje olakšavajućim načinima želimo ispuniti određene životne
ciljeve. No, često puta se susrećemo s nelagodnim situacijama. Naravno i korov želi
živjeti, no on priječi rast onom što nam je potrebno. Hoćemo li dopustiti da se korov
sve više širi i da nam uništi sav naš trud? Bog je uz tebe i mene, On te zove tvojim
imenom iskazujući beskrajnu ljubav. Sv. Pavao nam u poslanici Filipljanima poručuje:
Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem
– očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca
vaša i vaše misli u Kristu Isusu. Na nama je samo jedno – da mu otvorimo svoja srca.
On ne zatvara pred nikim svoje očinsko srce. Sigurno nije on koji zatvara srce pred
nemarnima, pred onima koji neće ni za njega čuti, pred onima koji se skrivaju pred
njim na dan Gospodnji, pred onima koji ne trebaju – kako to oni sami kažu - jer imaju
sve, a Gospodin nam kaže: Oduzet će se od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu
koji donosi njegove plodove. Vinograd će iznajmiti drugim vinogradarima. Svima nam
je dana milost da ljubimo i da se veselimo nad dobivenim darovima. No, te darove moramo
prepoznati, za te darove moramo živjeti. U tim darovima moramo prepoznati svakoga
od nas. Samo ako tako prepoznamo očinsko srce, koje nam je dalo svog sina jedinorođenca
kao za otkupninu za grijehe, onda ćemo sigurno moći i uživati nad bogatstvom plodova
Božjeg vinograda. Molimo Gospodina da nas krijepi u našim životima, kako bi sve što
je istinito, časno, pravedno, čisto, ljubazno, hvalevrijedno, kreposno i pohvalno
bilo u našim srcima.